Bruna je u kafiću lijeno ispijala Black Jack.
Velika kocka leda nije ju hladila, baš suprotno.
Gledala je kako joj pod preplanulom, golom kožom ruku struje topli vihori.
Vihori koji će nestati kad pred zoru sama i umorna nekako zaspi.
Sama, dugo je u sebi sama...
Ljubila je, ali ne pamti kada je zadnji put ljubila slobodno i strasno, onako kako se ljubi dušom i tijelom u isti mah.
Trgnuo ju je poznati, plavi baršunasti glas...
Podigla je pogled, pred njom je stajao Dino.
Razgovarali su, smijali se i na prvi pogled vješto, kao i dosad, preskakali privlačnost što se mjesecima razlijeva između njih.
Bruna je u sebi vrtila pitanja, Dino ima obitelj, nikad neće biti samo njen.
Ali zapisati avanturu s njim, pripasti mu, otići protiv pravila, naći u srcu dom za ljubav ove vrste...
Ponavljala je sve pametne protiv teze, vidjela se kako sutra polomljena i zarobljena skuplja komadiće svoje duše i znala je, odjednom je sasvim sigurno znala da je noćas najvažnije ljubiti ga.
Zasjajile svjetiljke zvijezde, mjesec prosuo zlato po moru.
Dino je nježno primio ruku koju mu je pružila.
Predala se bezuvjetno, poput noći.
I Koo se noćas predala. Marlboru light.
APDEJT
Svim dečkima čestitam 03. 11., Svjetski Dan muškaraca ! Držite se !
Post je objavljen 02.11.2007. u 21:40 sati.