Krvi gladni, bljedunjavi vampiri ogrnuti dugim crnim plaštevima i obavijeni maglom bauljaju kroz noć. Tako bi otprilike izgledala suvremena vizija vampira usvojena na osnovi mnogobrojnih romana, filmova i ostalih oblika popularne kulture. No povijest je u različitim krajevima svijeta pisala različita vampirska iskustva kojima je zajednički bio strah od natprirodnih bića noći koja se hrane krvlju ljudi
Prvi opipljivi dokazi o postojanju tog mita pronađeni su u Kini, a datiraju iz 6. stoljeća prije naše ere. Azteci i Eskimi također su vjerovali u postojanje živih mrtvaca, ali legende o vampirima proizašle su iz europske kulture.
Babilonska mitologija zaslužna je za legendu o ženskom demonu Lilit, u židovskoj mitologiji kasnije poznatom pod imenom Lilith.
Lilith je bila prva žena namijenjena Adamu, ali bijesna zbog njegove seksualne superiornosti okrenula se mračnoj strani i postala kraljicom zlih duhova i demona te je sisala krv trudnicama i tek rođenoj djeci.
Egipatska božica Sekmet navodno bi bila zadovoljna tek nakon što bi popila alkoholno piće s malo ljudske krvi, dok se u tekstovima na sanskrtu vampiri prepoznaju u Vetalama, bićima koja nastanjuju leševe.
Povijesni vampiri
U 15. stoljeću javile su se dvije stvarne osobe koje su zbog svojih sudbina začinjenih legendama i usmenom predajom prozvane povijesnim vampirima.
Vlad Tepeš - kolci su mu bili omiljeno sredstvo mučenja
Najeksponiraniji tiranin 15. stoljeća svakako je bio legendarni vlaški knez Vlad koji je upamćen po stravičnom nadimku Tepeš, što znači nabijač na kolac.
Svoje neprijatelje i neistomišljenike Vlad je kažnjavao krajnje sadistički, ostavljajući ih, prema drevnom običaju, da polako iskrvare nabodeni na drvene kolčeve, zabijene uspravno u zemlju. Na taj način život je skončalo između šezdeset i sto tisuća ljudi.
Zapadna Europa također je imala svojeg krvnika, umirovljenog časnika kojeg se zbog okrutnosti, kanibalizma, sadizma i seksualnih perverzija smatralo osnivačem sotonizma.
Gilles de Rais, heroj Stogodišnjeg rata i pripadnik vojske Ivane Orleanske, postao je povijesni vampir na kome je zasnovana priča o Modrobradom.
De Rais se posvetio alkemiji nadajući se da će tajnu kamena mudraca (supstanca za koju se vjerovalo da metal može pretvoriti u zlato) otkriti u krvi, a u njegovim je sadističkim eksperimentima stradalo oko tristotinjak dječaka.
18. stoljeće – zlatno doba vampirizma
U vrijeme najveće pošasti kuge 1710. godine u Istočnoj Pruskoj austrijske vlasti započele su bizarnu istragu koja je uključivala otvaranje lijesova kako bi se uhvatili vampiri koji su smatrani uzrokom fatalne bolesti.
Dva su smrtna slučaja potaknula mnoge kontroverzne rasprave i disertacije koje su desetljećima uzbunjivale čitavu Europu. Prvi od njih bio je slučaj Petra Blagojevića koji je nakon smrti u 62. godini u nekoliko navrata navraćao u kuću svog sina te od njega tražio hranu.
Kada je on to odbio, sljedeći je dan pronađen mrtav. Blagojević je kasnije navraćao i u kuće svojih susjeda čiji su životi okončani uz neobjašnjiv gubitak krvi. Tada se po prvi put upotrijebila riječ vampir koja na njemačkom glasi Vanpir.
Drugi fatalan slučaj pojavio se u srpskom selu Medveđa. Arnold Paole umro je koseći sijeno i to nekoliko godina nakon što su ga navodno napali vampiri. Ubrzo poslije njegove smrti lokalno je stanovništvo počelo masovno umirati, što je protumačeno kao njegovo osvetničko djelo.
Dom Augustine Calmet, poznati francuski teolog, sakupio je tadašnje mnogobrojne izvještaje o postojanju vampira, među kojima su se nalazili i oni kritički, poput Voltaireovog, ali i oni u kojima su demonolozi zastupali postojanje vampira, u zaključku prilično nejasno i nesigurno potvrdivši da postoje.
Tek je kraljica Marija Terezija zabranila daljnje otvaranje grobova i uništavanje tijela. Njezin zaključak je bio da vampiri ne postoje, a to je označilo kraj vampirske epidemije u Europi.
Vječni život vampira u pop kulturi
Najpoznatiji literarni prikaz vampira sigurno je viktorijanski roman 'Drakula' Brama Stokera. Pripreman gotovo osam godina, roman je upravo zbog svoje epistolarne forme (roman u pismima) dobio na autentičnosti koja mu je donijela popularnost širom svijeta, čemu je doprinio i istoimeni film snimljen 1979. godine.
Na temu vampira snimljeno je stotinjak filmova. Neki su celuloidni vampiri imali smisla za humor kao u čuvenom filmu Romana Polanskog 'Bal vampira' (The Fearless Vampire Killers), neki su bili lijepi poput onih u 'Intervjuu s vampirom', mnogi su zbog svoje neoriginalnosti ostali zaboravljeni, no kao jedni od najboljih vampira u povijesti Hollywooda i do danas su ostali upamćeni Christopher Lee, David Peel i Klaus Kinski.
Legende o krvožednim bićima noći se nastavljaju, interes za njih ne jenjava, a inspiracija koju pružaju osigurava im sigurno mjesto u djelima popularne umjetnosti.
Post je objavljen 02.11.2007. u 19:47 sati.