Jeste li primijetili da postoje dvije vrste ljudi? Oni koji uvijek imaju nekoga i oni koji skoro pa nikad nemaju nikoga. Neki ne mogu preživjeti ni dva dana sami, već kukaju kako ih nitko ne voli, i već treći dan nađu nekoga.... Ja sam se nekako smjestila u onu drugu skupinu.... Jako rijetko nalazim osobu koja mi se svidi i s kojom bi htjela biti.... i to uglavnom radi NJEGA....... Bar sam nekoć to radila... Danas moje odluke više ni nemaju nikakve veze s njim....Čak sam ga počela i zaboravljati..... nadam se ovaj put zauvijek..... Zadnja osoba sa kojom sam se mogla zamisliti bio je moj "prijatelj". Prošla su od našeg susreta već tri mjeseca... Neko sam vrijeme još razmišljala o njemu i razmišljala si kako bi bilo da živimo blizu jedno drugoga....... I znate što?!?! Imat ću priliku i to doživjeti... jer se on doselio u metropolu.... Možda ga vidim ovaj vikend... Malo sam nervozna zbog svega toga. Naravno, malo su tome pridonjele i moje frendice... Čim sam spomenula da dolazi, već su nas vidjele pred oltarom.... Hm, ljudi...... lakše malo... moram se prvo priviknuti na pomisao da je on sada blizu... a i nitko zapravo ne garantira da će išta više i biti između nas, jer svašta se moglo dogoditi u ova tri mjeseca... Zapravo, svašta se i je dogodilo u ova tri mjeseca, barem meni... Odlučila sam zaista zaboraviti prošlost (tj. NJEGA), i nastaviti sa životom... a uvijek postoji mogućnost da ga negdje vidim i želudac mi se opet okrene za 360 i noge oduzmu.... Toga se najviše i bojim.....Kada budem sretna s nekim drugim, hoće li mi se to dogoditi kad sretnem NJEGA?! Nadam se da ne... Možda ću samo proći pored njega i neću ga ni primijetiti...
Jeste li primijetili da postoje dvije vrste ljudi? Oni koji stalno žive u prošlosti, i oni koji stalno idu prema svojoj budućnosti, ne osvrću se na prošlost i ne žale za njom.....
Post je objavljen 02.11.2007. u 18:14 sati.