Marketing
Anđeli bez krila
Nešto čudno se događa sa mnom u zadnje vrijeme, totalno sam ˝rezervirana˝. Uopće si ne dopuštam da se upustim u neko ˝stanje˝ koje guši. Sve je tak nekak relativno i dosta mi je glupih ispada u kojima sam JA glavni krivac. Dosta mi je da netko upraVlja mojim životom, to sam prošla i ne želim se vratiti. Ima trenutaka kad sam presretna i pojavi se nešto i skroz padnem. Zato takve stvari trebam maknuti od sebe, točnije iz svoga života. Bojim se da ću biti opet povrijeđena pa... Evo sad već tri mjeseca uživam u slobodi i nije mi žao. Nisam ni jedan dan požalila što je tako. Zašto, zaista ne znam, ali oni su tu i nemam potrebu tražit osobu uz koju bi se osjećala potpunom kad to već jesam. Zapravo ta osoba bi bila samo višak. Budim se iz dana u dan i prvo pomislim na to kako moram čuti njihov glas, kako ih moram vidjet...
Evo npr. dns sam radila puno toga, al nije bilo vrijedno razmišljanja pa sam mislila o svom anđelu, jednostavno svaka pomisao na njega me usreći, znam da njegova poruka neće bit hladna ili bolna. Zbilja je uvijek tu, kad ja padam i ne mogu dalje on me tiješi. Ne traži ništa, a daje sve od sebe da ja budem dobro. Mislim da je sve zlo na kraju za neko dobro, a meni se to dokazalo i to ne jednom već više puta. Kak bi moja djevojčica s najljepšim smješkom rekla ˝bilo je predobro da bi trajalo, sad moramo dalje...˝, ali ja se nadam da će ovo potrajati vječno. Skoro sam to izgubila, tih dana sam se osjećala ko da nedostaje dio mene, ne želim to više...
Post je objavljen 02.11.2007. u 18:03 sati.