Cijeli prosinac je bio od južine i vrlo topao mjesec.
Često je znala po cijeli dan držati otvorena vrata od balkona i upuštati zrak u sobu.
Nije voljela čekati posljednji trenutak za kupovinu darova svojim najdražim pod bor, pa je već skoro dva tjedna prije Božića jedne večeri odlučila poći lagano razgledati po trgovinama.
Onako nonšalantno njena djeca su joj već nagovještavala što bi im dobro došlo.
Ali ona je već skovala plan za svakoga od njih.
Dok je gledala i božićne ukrase za grobnice, pomislila je da treba odnijeti i majci nešto na grob.
Nikada nije sjela u neki restoran ili kafe-bar sama, ali ovaj put je s rukama punim vrećica s darovima odlučila sjesti i popiti esspreso.
Tuga ju je ispunjavala svo ovo vrijeme. Zbog Božića?
Ravnodušnost i zaljubljenost. To je ono sa čime je ustajala i sa čime je lijegala u krevet.
Mladen joj je sa strahom pratio odsutan pogled za ručkom ili dok bi u večernjim satima gledali TV. Trudio se biti pažljiv i dosađivao s ponudama da ju oraspoloži.
Igor je postao njena misao budilica i misao za laku noć.
Cijenila je što ju ne uznemirava i ne zove.
Potreba da funkcionira samo za svoju obitelj bila je jača od potrebe da joj pruži ono za čim je žudjela - da se osjeća mladom i poželjnom.
Bilo joj je krivo na samu sebe što je ikada pomenula ružan događaj sa svojim mužem. Kao i uvijek tražila je opravdanje za Mladena ili kaznu za svoju nevjeru.
Samo joj jedno nije išlo u glavu, kako je Mladen prihvatao njeno novo "izdanje". Mogla se zakleti da bi ju odmah izbacio iz kuće da se dogodi bilo što slično ovome.
Kroz staklo kafe- bara ugledala je Jelenu i pomislila:' oh, samo da me ne vidi!' Držala je ovo svoje 'stanje' samo za sebe i nije osjećala potrebu da traži nečije mišljenje ili utjehu u razgovoru. Inače od prvog dana braka imala je devizu:nikada nikomu se ne požaliti na supruga. Uvijek je to rješavala oči u oči s Mladenom i nije joj trebala nikakva terapija.
" Dajem groš za svaku tvoju misao!" - začu glas iza sebe.
Igor joj se nagnuo i šapnuo u uho tu rečenicu.
U tom trenu imala je osjećaj da joj se kompletna kosa digla u zrak od ushićenja, uzbuđenja, radosti.
Osjetila je da joj je svu tugu i sjetu rastjerao kao maglu i donio sunce.
"Mislim da bi bankrotirao!" - pokušala se našaliti, već sva rumena u licu.
"Hajde, reci ono posljednje!" - zadirkivao ju je Igor.
Osjećala je u njegovom pogledu toplinu i povratnu informaciju na osjećanja koja su joj ispunjavala dušu. Osjećala je kako su oboje sretni i zbunjeni zbog ovog susreta.
"Znaš, često samu sebe pokušam preispitati i posložiti kada mi se u glavi desi kaos od misli. Jednostavno sam kao koza mislima skakala iz jedne u drugu!" - reče mu smijući se.
Nije ni zamijetila činjenicu da on već sjedi i razgovara s njom za istim stolom, dok nije podigao ruku i pozvao konobara.
"Još jednu?" - upita ju, misleći na kavu ispred nje.
"Naravno, mogla bih popiti bačvu. Tako sam se umorila od hodanja. Kao da mi kroz vene teče olovo, a ne krv!" - žalila mu se.
"To ti je od ove južine. Svi smo nekako umorni bez razloga." - iskomentira Igor toplo vrijeme. "Pa, gdje si ti nestala!" - više šala nego pitanje bilo je Igorovo vragolasto komuniciranje.
"Uvijek na istoj adresi i istom broju!" - reče mu Dijana.
"Imaš li problema?" - istinski brižno Igor ju upita.
"Čudne se stvari događaju. Mladen mi ništa ne prigovara i koturamo ti se tako iz dana u dan. A djeca su nam most. Oko njih uvijek nekih obveza." - otškrinu Dijana svoj svijet intime.
"Nedostajala si mi. Čekao sam stalno da se javiš. Upravo zbog djece nisam ti htio stvarati neugodnosti i raditi bilo kakav korak." - govorio je Igor tiho, a malim prstom je pokušavao dodirnuti njen uzimajući šalicu s kavom.
Zadrhtala je kao šiparica. Sva je bila zaljubljena i slaba.
"Hoćemo li do tebe?" - ispade joj iz usta nekontrolirana rečenica.
"Odmah!" - odvrati Igor kao da je čekao samo takvo što.
Spustio je na stol dvadeset kuna pored računa i rekao:
"Dođi u garažu. Auto je parkiran odmah desno kod ulaza."
Dok je sjedila sama, razgledala je okolo hoće li ugledati mogući izvor sutrašnjeg trača o sebi. Nigdje nikoga. Svi su žurili, a nitko poznat.
"Mrak je, a Mladen će misliti da još kupujem." - pomislila je i pokupila vrećice, a zatim krenula prema izlazu.
Šutjeli su, dok je Igor vozio prema svojoj kući. Držao je ruku na mjenjaču i prstom dirkao njeno koljeno. Onda je dohvatio njenu ruku i spustio je u svoje međunožje.
"Vidi što mi radiš!" - reče joj hrapavim glasom.
* Euforija - dio X
* Rutina - dio IX
* Muško janje - dio VIII
* Priznanje - dio VII
* Jedno obično jutro - dio VI
* Silovanje - dio V
* Staro mjesto - dio IV
* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I
Post je objavljen 07.11.2007. u 07:00 sati.