Marketing
Vrisak, dva..
Eto.
Još jedan dan za piskaranje na blogu.
Dosadno mi je. Ne danas. Ne jučer. Već neko vrijeme. I sad, baš sad me spizdila neka inspiracija, energija neka strana.. ne znam, nedefinirano nešto.
Nemam kome reć koliko mi je dosadno. Barem nikome kome bi to nešto značilo.
Zato pišem vama svima.
Radila bi nešto. Za početak, izašla bi negdje. Pogotovo ovaj vikend kada sam slobodan čovjek. Dugo to nisam bila. Ne trebam ovaj vikend biti nečija kći, nečija djevojka, ništa ne trebam biti. Potpuno slobodan umjetnik i paše mi to. Iako se to nije desilo na moju inicijativu, ni ičiju ustvari. Jednostavno su okolnosti takve. A okolnosti mi trenutno pašu.
Vjerujem da je sve to malo grubo rečeno. Dakle, roditeljima, ni dečku se nebi svidjelo da tako pišem. Ali vjerujte mi svi, nije to ništa zlonamjerno.
Jednostavno mi je život u nekoj stagnaciji. A ja ne volim stagnaciju.
Izlasci su mi se srozali za par stepenica otkad više ne živim u Lovranu.
Voljela sam živjet u Lovranu. Živjela sam malo brže i generalno je sve bilo bar za nijansu zanimljivije. Uvijek.
Istina da su se sad okolnosti i u Lovranu promijenile pa ne vjerujem da bi mi bilo toliko zanimljivo da opet živim tamo. Takve okolnosti ne volim.
Jer okolnosti.. šta su okolnosti? Žešće zajebana situacija 
Nego, di sam stala.. da, izlasci.
Ne izlazim uopće. Evo, spala sam na to da sam pred dva tjedna isplanirala izlazak 24.12.
Da, da. Dva mjeseca unaprijed.
Jinx. Koncert u Puli.
A meni sad treba izlazak. Alkohola u potocima i ples. Puno plesa.
***
Šta se desilo?
Jednostavno sam se malo izgubila.
Osjećam se kao neki adolescent u krizi identiteta. A te sam godine prošla. Bar sam tako mislila do sad.
Glupe glupe faze.
Slušam Rundeka. Još uvijek.
Post je objavljen 02.11.2007. u 15:37 sati.