Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lillystevens

Marketing

05. Cutting - connecting people

Petak

Još jedan naporan dan u kantini zahvaljujući GARYJUU!! Grrrr...jel ja stvarno to moram trpit samo zbog Chestera...? Valjda je to jedini način... Ah, tako ti je to kad si zaljubljen...cerek!

Ujutro mi je u posjet na radno mjesto došla Abby... Ispričala sam joj sve što se dogodilo jučer, dok ona nije bila prisutna.
Ja: ''I tako...sad moram tu crnčit zbog nekog tamo mangupa...ups...koristim Garyjevu najdražu riječ kojom opisuje Chestera... Ne smije mi se ponovit...''
Abby: ''Joj, pa moraš to dobro iskoristit! Gary nije normalan... Zahvali Bogu na tome!''
Ja: ''Ta ti je dobra! No... moram ić sjeckat povrće, ajde, vidimo se pod sljedećim odmorom...!''
Abby: ''Jooooj ne! Šta ćemo imat za hranu...? Opet neku bljuvotinu??''
Ja: ''Hej, nije bljuvotina ništa što ja napravim...važi? Ali, ajde dobro, priznajem... ovo će bit totalna bljuvotina...''
Abby: ''Oh...šteta... Ajde, onda se vidimo...''

I ode ona. A ja se okrenem, prokljinjuči Garyja što moram ovo raditi, kad ono... Chester zajauče... Izgleda da se porezo pri sjeckanju. Brzo sam otišla do njega...
- Daj, ja ću to! Ne brini, mama mi je med. sestra, pa sam naučila ponešto od nje...
Znala sam gdje stoji pribor za hitnu pomoć, pa sam mu zavila ranu... Kad sam bila gotova, pogledala sam ga duboko u oči... I on je mene pogledao i zahvalio mi... Skoro sam se, tamo ispred njega, otopila dok bi od mene ostala samo lokva! Ne znam koliko je trajalo prije nego što sam uspjela promucati ''...nema na čemu...'' i otišla do svog mjesta...
Taj mali, ako ne i beznačajni trenutak obilježio mi je dan. Nisam mogla cijeli dan prestat misliti o njemu. Kao da je to neka novost...lud

Kasnije je došao Gary, da mi javi da je profesor iz matematike najavio test za tjedan dana... Ooo neee... mrzim matematiku i sad je još moram izvježbat još s ovim gubitkom vremena...

Kada je kraj radnog vremena bio gotov, svi skupa smo (mi kažnjenici) otišli do vješalica da si poberemo jakne... Kad sam se obukla i okrenula, odjednom je ispred mene bio Chester... Počeli smo pričati nešto bezveze, a onda mi je rekao kako je čuo da mi loše ide matematika i da bi mi rado dao instrukcije... Prihvatila sam ponudu, sva sretna...
Dogovor je vrijedio za dva dana...koja će meni potrajat ko dvije godine, jer neću moć dočekat...smijeh Gary, ipak ti hvala......


Post je objavljen 02.11.2007. u 15:24 sati.