Godinama mi je supruga bila sasvim dovoljna. Nije da sam bio slijep, te nisam vidio da ulicama prolaze mnoge druge lijepe, dotjerane, atraktivne i poželjne žene, čak sam i uživao odmjeriti ih u prolazu, ali nijedna me nije toliko zainteresirala da bih poželio išta više.
Tako je bilo godinama, sve dok u ured nije došla nova kolegica. Bila je otprilike istih godina kao moja supruga, iste visine, vrlo slične građe, otprilike jednako privlačna. Po svemu su pripadale istom tipu žena, čak su bile i prilično slične. Ništa čudno da mi se svidjela kad je pripadala tipu žena koje mi se naročito dopadaju, što sam i dokazao oženivši jednu od njih. Jedina razlika bila je što je nova kolegica imala fascinantne grudi, znatne veće, izazovnije i privlačnije.
Daleko od toga da moja supruga ima loše sise! Dapače, njezine su savršeno oblikovane i vrlo skladne. No grudi nove kolegice bile su takve da su upadale u oči, nisam mogao prestati buljiti u njih, a ona se uz to uvijek oblačila tako da ih je još isticala. Naspram njih, grudi moje žene postale su mi nezanimljive.
Nisam uspijevao izbiti iz glave grudi nove kolegice, a kako sam mislio o njima, počeo sam za privagu misliti i o njoj. I ja sam se njoj svidio i počela je sve češće navraćati do mene, što poslovno, kad je trebalo i kad nije trebalo, a uskoro i da je povedem pod pauzom na kavu, pa smo počeli ići na kave i nakon posla, pa su te kave sve duže trajale, pa smo otišli i na ručak, i na poslovni put… Ona je bila neudana i bez obaveza, pa smo počeli dogovarati i da se navečer nađemo i odemo u kino…
Istovremeno, kod kuće, dok sam se mazio sa suprugom i dok smo vodili ljubav, sve češće sam mislio o kolegici s posla. U početku me to činilo strastvenijim no inače, no kasnije me sputavalo. Zašto sam uvijek s jednom te istom ženom kada bih, možda, mogao zaroniti lice u one grudi koje me toliko privlače i izbezumljuju?
Grudi moje žene bivale su mi sve češće na mahove čak odbojne. Po prvi put u životu počeo sam zakazivati u krevetu, a kada je supruga zaspala odlaziti u zahod masturbirati prizivajući u mašti kolegicu s posla.
Nova prijateljica mi je odlučno rekla da si ne bi dozvolila ništa ozbiljnije s nekim oženjenim, ali je neizravno dala na znanje da bi je veselilo upustiti se sa mnom, samo da nemam obaveza. S druge strane, suprugu bi šlag trefio da sazna da imam ljubavnicu. Što se toga tiče, sve je bilo jasno - ili jedna ili druga, s tim da je zavisilo samo o meni za koju ću se odlučiti.
Našao sam se razdiran mukama. Sa suprugom sam ipak bio godinama, u našem braku je sve štimalo, izgradili smo dom, mnogo me je zadužila, imali smo mnogo lijepih zajedničkih uspomena i volio sam je. Nova kolegica postala mi je opsesija, mislio sam samo o njoj, želio provoditi što više vremena s njom, a uz nju je išao i izazov da bih cijeli život mogao započeti iznova. Moj smireni život, iako se ništa u stvarnosti nije promijenilo, pretvorio se u kaos. Neprestano sam se iscrpljivao pokušavajući odvagnuti neusporedive, međusobno isključive vrijednosti.
Otrijeznio sam se nenadano, jednog dana u mesnici. Mušterija ispred mene zatražila je komad svinjetine. Mesar je prekrio vagu listom papira i na njega bacio komad mesa, otprilike tričetvrt kile. Komad je izgledao kao kriška lubenice. Na širem, zakrivljenom kraju ostao je trak kože. Koža je bila glatka i bijela, izgledala je sasvim kao ljudska. Zagledao sam se u taj komad mesa i iznenada mi je sijevnulo, kao da mi je spala koprena s očiju i odjednom sam sve jasno vidio. Eto, u tome je razlika između moje supruge i nove kolegice! U dva takva komada mesa! Nova kolegica ih ima ondje gdje ih moja supruga nema. Zar bih zbog tako nečega ostavio svoju ženu?! Sve ostalo je toliko slično da je zapravo isto. I sa suprugom mogu od sutra započeti potpuno novi život kao što bi se i nova kolegica nakon nekoliko godina pretvorila u svakodnevnu suprugu.
Kupio sam u mesnici lijep komad teletine, otišao kući, pripremio fin objed, i u slast smo ga pojeli.