Šetnja Mirogojem... svako malo na glas govorim svoje oduševljenje zbog zlatnog lišća i plavog neba.
Smije mi se i uspoređuje moje oduševljenje sa onim dječijim.
Volim njegov smijeh, naslanjam glavu uz njega i nastavljamo šetnju do raspela gdje smo zapalili svijeće.
Tako je lijepo biti zajedno na Misi, biti uz Njega koji je ljubavlju spojio naše putove.
Dok se vraćamo natrag, razgovaramo dok se srce u obilju prelijeva jer u njemu uvijek iznova i iznova prepoznajem onog kojeg cijeli život čekam.
Pričam mu o Dorji i Mirti, zašto su mi ta imena važna i kako je to ime koje želim za djecu. Na njegovom licu je osmijeh dok mu pričam.
Kasnije, na rastanku uz zagrljaj i nježan poljubac u kosu, kaže mi: Za tebe, Dorju i Mirtu...
Izgovaramo riječi molitve i zahvale našem Gospodinu
Post je objavljen 02.11.2007. u 10:37 sati.