SUZA ZA SLAVONIJOM
Proljeće jedno nestalo brzo,
a slabo cviće prebrzo svenu.
I opet strah zamini radost
k'o starost nestašnu mladost.

© KUD „Tomislav“ Donji Andrijevci
K'o 'iljadu drugi' mor'o j' i Mata
pobjeć', al' priko volje,
ostavit' šorove, ostavit' konje,
samo da glavu sklone.
U tuđem svitu baj' Mata radi,
ali se muči i vječno sanja.
Otrt' mu suze, osmjeh podarit'
more još nada i tambura stara.
Nij' Mata slabić, tek voli jako
ravnicu svoju, brazdu i dom,
na stanu stari đeram i vrance.
Za tim on čezne dušom svom.

Sad Mata živi u tuđem svitu,
al' sretan nije med tuđim ljud'ma,
ima u džepu, al' prazna duša,
i želju vječnu u grud'ma.
U tuđem svitu šokačka duša
samo plakati zna.
Šta joj još osta misleći na te –
suze i sjećanja.
U tuđoj kući šokačka duša
uvik je nesretna.
Tu, ge se rodi, tu 'oće kosti
ostavit svoje za vazda.

Post je objavljen 02.11.2007. u 00:28 sati.