Teškom sam se mukom uspio odhrvati napasti da napišem post o novopoganskom "blagdanu" Halloween, koji je zvan i znan kao proslava Noći vještica. Upravo čitam da su tu idejnu maskeradu – skrivenu krinkom izrezanih bundeva i vještičjim kostimima – složno napale ruska vlast i Pravoslavna crkva.
Tako je glasnogovornik moskovskog gradskog ureda za obrazovanje upozorio na štetnost proslave Noći vještica jer uključuje religijske elemente, kult mrtvih i ismijavanje smrti. Istaknuo je da ne namjeravaju blokirati te fešte posvuda, već samo u školama i na fakultetima, zato što djeluju destruktivno na moral i duhovno zdravlje učenika i studenata.
Ima i kod nas sličnih pokušaja, premda je medijska reklamna industrija u korist modernih vještica i magije neusporedivo jača. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti karikaturu Srećka Puntarića (Večernji list, 31.10.2007.) sljedećeg sadržaja (razgovor Felixa i njegove supruge):
- KAK SU SE SAMO SJETILI PRED BLAGDAN SVIH SVETIH SLAVITI NOĆ VJEŠTICA? – pita ona, a Felix kaže:
- A KAK SE NITKO NIJE SJETIL PRED DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE SLAVITI NOĆ DUGIH NOŽEVA?
Ipak, mnogi mladi kršćani u Hrvatskoj – slično pokretu mladih koji je krenuo iz Francuske - uoči blagdana Svih svetih, kao malu protutežu Halloweenu, organiziraju programe proslave veličanja svetih kršćanskih uzora, svetaca, pod nazivom Holywin – svetost pobjeđuje, pobjeda svetih.
Blagdan Svih svetih – koji se na društvenoj razini slavi kao Dan mrtvih – zajedno s Dušnim danom tvori zapravo cjelinu. I za vjernike, i za one koji tek na razini pijeteta prema umrlima iskazuju poštovanje svojim pokojnicima te onima koji su svojim životom i zaslužnim djelima ostavili trag u povijesti naroda. Pa makar to bilo samo jednom godišnje. Zato su osobito taj dan sva groblja puna i svi grobovi ukrašeni i posjećeni. Bez obzira na to jesu li pokojnici tu spušteni u zemlju ili su bili kremirani.
Premda se u zemljama kršćanske tradicije većina ukapa bez kremiranja (a tako je i kod nas) u nekim zemljama Zapada (posebno tamo gdje slabe vjera i tradicija) kremiranje je češće, ali je i sve više onih koji odustaju od klasičnog groba. Umjesto toga neki, kako se to potpuno pogrešno kaže, za "mjesto vječnog počinka" odabiru vlastiti vrt, šumu ili more. Naime, prema mišljenju britanskih stručnjaka, tome je najviše pridonijela povećana ekološka svijest novih generacija koje misle da klasična groblja zemlju činu neplodnom, odnosno neekonomično je iskorištavaju. U Hrvatskoj međutim (srećom) zakon, a većini i vjera, zabranjuju pokapanje izvan groblja.
O tome je u prilogu Dom blagdanskog broja Novoga lista (31.10.2007.) objavljen zanimljiv prilog pod naslovom Vječni život pod morem. Navodno je jedna od trenutno najpopularnijih pogrebnih svečanosti pogreb na moru, odnosno s prove ili boka broda prosipanje pepela umrlog u more. Prema statistikama, u Španjolskoj, Italiji ili Velikoj Britaniji godišnje se obavi malo manje od stotinu pogreba takve vrste (koji zapravo postoje od antičkog doba, otkad postoji i želja čovjeka da boravi na moru, odnosno u njemu).
Tome je tekstu u NL-u pridodana i anketa napravljena među građanima u Rijeci. Objavljeno je šest odgovora na pitanje što misle o kremiranju i posipanju pepela pokojnika u more. Anketirani su: učenica (17 godina), umirovljenik (67), umirovljenik (60), student (25), dipl. ekonomistica (55) i ekonomistica (29).
Premda se svi slažu da treba poštivati pokojnikovu želju, pa i kad je u suprotnosti s uvjerenjima bližnjih, većina se apsolutno ne slaže s navedenom "morskom idejom". Jedinstven odgovor svih mogao bi se izraziti pitanjem: A gdje bismo palili svijeće i polagali cvijeće? Naime, kao najčešći razlog naveli su nepostojanje mjesta na koje bi odlazili staviti cvijeće, upaliti svijeću ili se pomoliti za svoje pokojnike. Također, mnogi Riječani ne prihvaćaju tu mogućnost zbog svojih vjerskih uvjerenja, koja su protiv takvih vrsta ceremonija.
Međutim, osim morskih postoje također i neka druga "nepostojeća groblja". Njih pak nitko ne spominje. A u njima završavaju nerođeni pokojnici. To su žrtve pobačaja – abortirani fetusi, koji su umjesto urne i lijesa "prošli" najčešće kroz kantu za smeće. Neki svoj "vječni počinak" nađu u kanalizaciji, a neki - "odabrani sretnici"! – završe u nekoj kozmetičkoj tvrtki gdje (ovisno o kvaliteti "materijala") najčešće budu preparirani u kremu za pomlađivanje.
Koji živi ili mrtvi ljudi, na koje groblje i na koji "mrtvi dan" takvim mrtvacima donose cvijeće i pale svijeće? Na koji globalni mrtvi dan...?!
Post je objavljen 02.11.2007. u 00:16 sati.