Marketing
Svi sveti 2007.
Visokoblagorodne moje prijateljice, visokoblagorodni prijatelji, najsvetiji pozdravi!
Moj dan je počeo vrlo blagoslovljeno, otišavši u krevet sinoć, brzo sam zaspao i usnio čudan san da sam sam upao na molitvu kod nekih redovnika u bijelome od kojih su neki imali lica braće iz Taizéa. Jedan od njih mi je rekao da su oni iz Lübecka. No mozak čini lude stvari, večer prije sam bio na Taizé molitvi u sv. Ruprechtu s Ottavijom. Zakasnili smo na molitvu. No svejedno ne znam odkud onaj Lübeck u snu!
Zahvaljujem svima koji su mi davali savjete kako ubiti nesanicu! Bogat sam novim tajnama za borbu s neprijateljem. Razlog zašto nisam mogao spavati možda je I to da mi je bilo pretoplo. Sinoć sam skinuo poplun. Jutros sam se probudio oko deset. Ljenčario u krevetu. Otišao po doručak (burek sa špinatom i sirom u Turčina preko puta. Mljac!).
Moja kuhinja je čudno projektirana. Jedino prirodno svjetlo koje u nju dolazi je ono s prozora koji gleda na hodnik. Tako da prolaznici mogu zaviriti što se to kuha tamo unutra (postoje venecijaneri), a k tome se kuhinjski prozor ne može niti otvoriti da bi se kuhinja prozračila.
Pogled iz kuhinje u hodnik ili obrnuto :)
Dok sam kuhao ručak pokucaju mi na prozor Raúl i Steffi i pitaju što kuham. A ja sam baš odlučio napraviti varivo od bijelog kupusa, krumpira, mrkve i poriluka. Raúl je tada rekao da će on upravo raditi pravu španjolsku tortilju i pitao hoću li doći vidjeti kako se to radi. Steffi i ja smo produžili u njegovu kuhinju. Ja sam s vremena na vrijeme odlazio u svoju provjeriti svoje varivo. Tada je Raúl rekao da mu za pola sata dolazi tata. Te nas je pozvao da zajedno s njima jedemo tortilju. Kako sam ja već bio zakuhao priličnu količinu za sebe i svoga cimera, naravno pretjeravši, predložih da imamo i varivo za predjelo. Uto se probudio i moj cimer, pa smo svi zajedno nas pet objedovali španjolsko-hrvatski ručak.
Poslije podne sam otišao na Zentralfriedhof (Središnje gradsko groblje) koje se nalazi samo nekoliko tramvajskih stanica dalje od moga stana.
Crkva sv. Karla Boromejskog
To groblje je idealni secesijski ansambl! Svi oni projekti o velikoj secesijskoj paviljonskoj arhitekturi su tu ostvareni.
Prošetao sam glavnom alejom, provirio u nekoliko ulica bečkog grada mrtvih i zaključio da su mi neki od njegovih stanovnika poznati. Tim više što imaju uz tu glavnu aleju više počasnih grobova. Oni koji će naše glazbenike najviše zanimati su. Schubert, Beethoven, Mozart. Naišao sam i na počasni grob za Rudolfa Eitelbergera.
Eitelbergerov počasni grob
Nekoliko dana ranije doznao sam točne informacije kada su umrli i gdje su pokopani ljudi koji igraju važnu ulogu u području kojim se bavi moj doktorat.
Dvojica od njih su pokopani u današnjoj Češkoj (barun Joseph Alexander von Helfert, dugogodišnji predsjednik Središnjeg povjerenstva za umjetničke i povijesne spomenike, i povjesničar umjetnosti i generalni konzervator Povjerenstva Max Dvořák), a dvojica u Beču (povjesničar umjetnosti i generalni konzervator Povjerenstva Alois Riegl i arhitekt i konzervator Povjerenstva Alois Hauser). Doznao sam da je Riegl na Središnjem groblju, a Hauser na groblju Heiligenstadt. Danas nisam uspio naći i posjetiti te grobove, no svakako to namjeravam učiniti u skoroj budućnosti. Pomolio sam se za njih u divnoj secesijskoj crkvi sv. Karla Boromejskog te nakon toga otišao na misu.
Unutrašnjost župne crkve Rođenja Marijinog Neusimmering poslije večernje mise 1. 11. 2007.
Dragi moji visokoblagorodni prijatelji, sutra ću dan provesti u arhivu i knjižnici, a u 18:00 polazim autobusom za Zagreb na produljeni vikend (do četvrtka), pa se veselim kavicama, pozivima, susretima i hrvatskoj svakodnevici.
Blagoslovljen i miran dan vam želim, moj naklon, c. kr. asistent Franz Corich
Šaljivi aneks IX okružnici. Turska riječ za crno je kara, a znate već da je Fata, odnosno Fatima vrlo uobičajeno muslimansko ime koje se često javlja kao ženski lik u hrvatskim vicevima koji za protagoniste imaju susjede Muju, Hasu i Sulju. Nisam se mogao ne nasmijati kada sam listajući Sinanov tursko-njemački rječnik i saznao da je turska riječ za žohara: karafatma. Do skora!
Post je objavljen 02.11.2007. u 00:04 sati.