Marketing
jeste li se ikada pitali dok šećete ulicom i gledate ljude koji prolaze- gdje idu, kakav život imaju, koji ih problemi muče, koga poznaju, jeste li ih već negdje vidjeli???
nije da sam sada opterećena takvim stvarima, al oduvijek sam se znala to pitati.
možda upravo neka bakica koja prolazi pored vas, sva u crnome i pogrbljena ima velike probleme ili je možda bivša kriminalka.
možda je dječak koji plače na cesti konstantno kod kuće osuđen na batine i bol.
lijepa djevojka, plave kose vjerojatno ima dečka za kojeg se zanimaju sve njene prijateljice i ne zna kako to riješiti.
možda onaj pijani čovjek koji svaki dan leži na klupi s bocom vina u ruci i nije tako loš. možda ga je život izigrao i htio je sve najbolje... ali njegova žena koja je luđakinja pobila je njegovu djecu i sada ne vidi izlaza.
možda baš onaj čovjek u odijelu i mobitelom u ruci nije pravi poslovni čovjek nego okolo vara ljude i krade im teško stečen novac.
a opet, sigurno je ona majka koja nosi dijete u rukama najsretnija žena na svijetu.
ne znam...
ali podcjenjujemo svi ljude.
neki puta na loš neki puta i na dobar način.
imamo prijatelje za koje bi dali sve, pa oni to dobro iskoriste i zbilja nam sve uzmu.
a opet, možda smo mi ti koji smo nekog povrijedili. svjesno ili ne, ipak jesmo.
svatko bi htio najbolje za sebe, pa sada se pitam i dobivam odgovor, nije ni čudo što je svijet ovako sebično mjesto. čisto preživljavanje.
Hate something, somewhere, each day,
Dealing without forgiveness.
Why? this shit inside.
Now everyone will follow.
možda za tebe postoji čovjek koji bi te neizmjerno volio, ali nećeš ga upoznati. on živi negdje daleko.
i moraš se zadovoljiti ovdje gdje jesi.
prihvaćati vrijednosti i poštivati pravila ovog društva.
da ne poznajem nekog od vas ili da ne izlazim na mjesta gdje izlazite vi, sigurno bih bila drugačija.
svi utječemo jedni na druge.
prihvaćamo ono što nam život servira. dobro ili loše?! kako kada.
i nekad imaš osjećaj da voliš sve ljude, a ponekad poželiš da te zbilja nema.
i pitaš se koja je svrha ovog života?
a zapravo svi je imamo. i ne znamo koliko je bitna.
gledamo u svoju korist a ne shvaćamo da ovisimo o ovome društvu.
neki se smatraju veoma utjecajni, drugi bezvrijedni.
ali svi smo isti.
koliko pripadamo masi, toliko se i ističemo.
i opet na kraju shvatiš, nisi ništa posebno, ovdje si kao i svaki drugi čovjek.
i dalje gledaš svoje probleme, misliš da je tebi najteže.
a svi smo ovdje. zarobljeni. i moramo živjeti. nastavljati svakodnevne borbe, biti spremni na razočaranja ali i uspjehe.
koliko god nam se neki činili daleko, svi smo zarobljeni na jednom mjestu.
koje izgleda ogromno, nedostižno za mnoge...
a zapravo smo samo djelić ovog svega.
i nitko ne bi primjetio da nestanemo. da nestane ovaj planet.
a toliko je stvari ovdje odigrano, proživljeno, baš kao na pozornici...
i što ti znači ovaj jedan život naspram svog ovog vremena?!
brzo smo došli, a još brže ćemo i proći.
i nitko neće znati da si bio ovdje.
svijet će nastaviti dalje... bez tebe...
shvatiš da si samo kap u moru.
Each day I can feel it swallow, inside something took from me.
I dont feel your deathly ways.
sve nas čeka samo jedno.
i mi ništa ne moramo, na ništa nismo prisiljeni...
osim na jedno...
ona nas uvijek čeka. barem znaš da je ona uvijek tu.
You will never see, so come dance with me.
Post je objavljen 01.11.2007. u 23:07 sati.