počela sam pisati post.a onda sam shvatila da mi se ne da,da nema smisla..
ništa nema smisla...votever.
Stajala je usred bašte ko najljepši cvijet
Kao da je dio mašte i muzike te
Slušala je pjesmu moju posljednju što pjevam njoj
Sad joj kažem zbogom draga a bila je život moj
Prošla je kroz moje snove i bila je tren
Cijelim tijelom bila moja ja bio sam njen
Nosila je našu ljubav našu sreću prvi cvijet
Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet
A noćas ako sluša nek čuje bol
U pjesmi koju pjevam njoj, samo njoj
Zauvijek neka nosi na srcu znak
Život je jedan ona bacila
Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free
Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone
No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death Greets me warm, now I will just say good-bye
oke izvještaj s maturalca imate kod Iris
Post je objavljen 01.11.2007. u 19:48 sati.