I writed on paper. Izbrisano.
Jeste, da. Nemam pametnijeg posla. Ne da mi se ništa. Škola mi je na zadnjem mjestu, ni sama ne znam zbog čega. Jednostavno sam se ulijenila.
I danas i jučer sam sva neka... Zamišljena. Razmišljam o jednoj stvari. O onima kojih više nema. O onima koji su otišli.
I sinoć u po noći šećem sama, mrak oko mene, samo svjetle oči od bundeva što su ih izrezali. Kao trebala bi se bojati, no u mojoj glavi ne postoji strah od toga. Jednostavno hodam, pičim , i razmišljam o ljudima kojima se divim. O ljudima koju se predurali toliku bol i patnju izgubivši nekoga jaaako bliskoga. Svaka im čast, bojim se da ja to ne bi mogla.
Bojim se da ja to nikad ne bi mogla, jer sama pomisao na to me ubija. I jednostavno ne znam kako bi ja to uspjela. Kako bi ja to podnijela. Ala.
Ne mogu više ništa, spava mi se, umorna sam od svega. Od ovog, onog.
I tako.
IDEM SAD. Da, sve je u redu.
Post je objavljen 01.11.2007. u 18:01 sati.