evo mene... pa evo prošlo je tri mjeseca od kako hodam u srednju,. s većinom ljudi is osnovne sam si ostala dobra, ali neki su se malo umislili i više ne poznaju nikoga iz osnovne. no to je nevažno. evo da vam velim da svaki slobodni sat koji imam provedem s novim društvom. nedavno mi je preko MSN-a jedan frend rekao da sam mu super, a i on je meni super i drago mi je što sam našla odnosno što sam dobila tako dobrog prijatelja. pa evo prekinula sam s tomicom nakon dva mjeseca, i samo da velim da mi je žao, ali tako mora biti, jer ja njega više ne volim onako kako sam ga prije voljela, svo ovo vrijeme sam mu opraštala što je radio buddalu od mene, ali ne mogu više, svaki put bi nasijela na isti terik, a on bi uvijek radio iste pogreške radi kojih smo i najčešće prekidali. p aja se samo nadam da ćemo ostati dobri prijatelji jer ja više ne mogu biti s njim. napokon po prvi puta on je priznao da je pogriješio i da je on kriv, zahvaljujući tomu ja se sada osijećam puno slobodnije i puno mi je lakše kada je to priznao. ja ću njega zauvijek čuvati u srcu ali samo to i ništa više. sve što je bilo samo je jedna velika lijepa uspomena na njega, a zahvaljujući tomu napokon sam prekinula i s osnovnom školom. on je bio jedini razlog zašto sam se prisjećala osnovne škole. pa ... evo toliko o njemu. samo znam da ću mu biti zahvaln an atomu što mi je pokazao kada znaš da nekoga voliš, a kada je samo prolazna faza koja će proći. a i vidjela sam da on ustvari je sada tek shvatio koliko mu značim ali nažalost malo prekasno ...
znala sam da će i jednog dana se to dogoditi...
pa ... toliko za sad i za ovaj post.
čujemo se , i naravno komentirajte !!!
Post je objavljen 01.11.2007. u 17:00 sati.