Svojedobno je jedan skandalozni ruski književnik objavio tekst o životu u bliskoj budućnosti. Pisao je o politici, nuklearnoj prijetnji, terorizmu i općoj degeneraciji čovječanstva. Ono što me se najviše "dojmilo" ticalo se budućnosti literature i duhovnosti općenito. Tip je, naime, predvidio svojevrsno ukidanje književnosti i apsolutnu dominaciju bloga. Medije nije doticao, no iz njegove se vizije dade naslutiti da je i njih "pokopao" te da osim virtualne komunikacije nije predvidio nikakvu drugu razmjenu informacija. Njegove su se riječi ostvarile: svijet je postao proziran, više ne postoji nikakva potreba za tajnom. Štoviše, postoji potreba za sveprisutnošću. Ovaj blog zamislila sam kao svojevrsno "prijelazno razdoblje" iz Gutenbergove galaksije u Apsolut.
Možda nisam odabrala najsretniji dan za pokretanje "paralelnog života", jer je, eto, 1. studeni posvećen sjećanju na one koji nisu s nama, no sreća je da postoji sjećanje i da to sjećanje može pulsirati na ekranu.
Poslije podne bila sam na groblju, a o povratku kući, vozeći većom brzinom od dopuštene, intenzivno sam se prisjećala i ljudi koji su kulturološki obilježili moju biografiju (Josif Brodski, Venja Jerofejev, Jim Morrison, John Lennon). Imala sam osjećaj da jurim prema Apsolutu (a to je očito virtualni prostor u kojemu se nalaze svi koji su ikad živjeli na Zemlji), prema beskraju. Jurila sam kroz rock-glazbu, književnost, politiku. Kroz razna vremena, ljude i događaje. Na kraju me zaustavio policajac i pristojno mi objasnio da se za prebrzu vožnju kroz Apsolut plaća određena naknada, tj. globa. Tako sam taj globalni fenomen platila na licu mjesta (ni prvi ni zadnji put).
A sad idem vidjeti što mogu učiniti da "memoari" Dmitrija Prigova, ikone ruske neoavangarde, što prije izađu u javnost. "Živjet ćete u Moskvi!", tako se zove buduća knjiga.
Post je objavljen 01.11.2007. u 16:08 sati.