Marketing
nekome tko je daleko.predaleko.
U zadnje vrijeme svi pričaju o kiši. O tome kako je divna i krasna. Kako ispire loša sjećanja i ružne uspomene,stvarajući mjesto novim,ugodnijim. Ne,ja kišu ne volim. Previše me podsjeća na ono ljetno veče kada sam bila negdje duboko u tvom zagrljaju,stojeći na rubu ulice malenog sela koje čuva mnoge naše tajne. I tada je bilo hladno i činilo se da je vjetar puhao u smjeru suprotnom od nas tjerajući te od mene,iako smo i tada bili dovoljno tvrdoglavi da mu se odupremo. Odvedi me sada. Na ista takva mjesta. Skrivena od pogleda,gdje ću okupana kišnim kapima ležati uz tebe. Ne dopusti da nas razdvoje ni kiše ni vrijeme,postupci ni ljudi. Ljudi su čudni.uvijek će željeti ono što nije njihovo i previše ljubomorno čuvati svoje.
Pokaži im da možemo. Znaš da smo bolji. I postoji jedna stvar koju nam ne mogu uzeti. Koju ne mogu razumjeti. I ona je sasvim dovoljna.
Ljubav.
Post je objavljen 01.11.2007. u 15:52 sati.