REVIEW - Hallowind08 w/Terry Lee Brown JR.@Imperial, Medulin, 31.10.07.
LINE UP:
House:
Terry Lee Brown jr., Frankfurt, Germany
Alen Sforzina
Crazy Lemon
XXL
Bebetto
Techno:
OGI
Make
Raul
Postoje eventi koji nude puno vise od glazbe i clubbinga, eventi koji pubilku privlace ne samo line UPom, eventi koji se dugo iscekuju. To su eventi koji su svojom tradicijom i kvalitetom stvorili brand kojem publika vjeruje i koji se masovno pohodi, s punom vjerom u promotorov odabir glazbe. Neki od spomenutih se odvijaju u odredenim vremenskim intervalima, a neki tocno na odredeni datum, a ono sto ih stavlja pod zajednicki nazivnik je kontinuitet.
Vjerojatno najbolji primjer eventa koji se svake godine dogada na isti datum i koji predstavlja nasiroko poznati party brand je svakako - Hallowind, koji se vec tradicionalno, po osmi put odrzava u okolici Pule i kao svoju pubilku okuplja ekipu iz cijele Hrvatske i Slovenije. Znakovito je sto u velikom kilometarskom radijusu oko Pule nema slicnog elektronskog dogadanja, sto poprilicno govori u snazi Hallowinda.
Iako je nekad bio techno predznaka ( sjetimo se primjerice nastupa Pascal FEOSa ili Takkyu Ishina ), polagano poceo okretati prema meksem zvuku ( Francesco Farfa ) da bi na kraju postao event sa house main floorom i headlinerima poput Steve Portera i Terry Lee Brown JRa. Navedenim promjenama unatoc, event se nije bitno promijenio, te i dalje nudi odlicnu zabavu na dva floora i vrlo kvalitetan glazbeni dozivljaj za sve prisutne.
Nazalost mnogih ( ali ne i na moju zalost ), jak je vjetar sprijecio da se event odrzi na vec uobicajenom mjestu u autokampu Stupice u Premanturi, gdje su se trebali podici satori, koji bi u Noći Vještica bili zaklon svim okupljenim revjerima. Stoga se u vrlo kratkom vremenu morala naci zamjenska lokacija, a ista je nadena u medulinskom Imperialu, inace meni vrlo dragom party placeu, koje sam prvi put posjetio jos u proslom tisucljecu.
Primjetio sam da ova promjena mogima nije bila draga, medutim, meni je osobno ipak draze dozivjeti party u adekvatnom zatvorenom prostoru.
Također je primjecena ljutnja nekih posjetitelja koji nisu znali za promjenu placea, pa su poljubili vrata u Stupicama, medutim, navedenoj ljutnji nema mjesta, jer je organizator na vrijeme poduzeo sve sto je mogao; obavijest razaslao po internetskim forumima, a stavljena je i u AC Stupice. Ponekad, kad su okolnosti sumnjive ( lose vrijeme u ovom slucaju ), ne bi bilo naodmet malo se informirati o mozebitnim izmjenama.
Dakle, sad kad bi svakome trebalo biti barem otprilike jasno o cemu se ovdje radi, predimo na ono najbitnije, na glazbeni dio.
Koliko se sjecam, ovo mi je bio prvi put da sam cuo XXLa kao prvog DJa veceri, pa cu morati napisati ono sto obicno napisem u ovakvim slucajevima: cuo sam ga prekratko da bi stekao neki dojam, jer dok sam usao i obavio sve one radnje koje se cine nakon ulaza u klub, njegov je nastup vec zavrsio. Nadam se da je ovo bila iznimka.
Pripremiti floor za headlinera bio je zadatak ( Crazy ) Lemona, kojem je takvo sto vec odavno postala rutina, pa se nije ni sumnjalo u kvalitetu njegovog nastupa. Ipak, moram priznati da sam stekao dojam da je to mogao i bolje izvesti. Naime, dobro je poznat glazbeni izricaj gosta iz Njemačke, stoga je Lemonov nastup, cija je kvaliteta bila neupitna, bio premocan i opcenito neadekvatan kao uvod u puno meksi zvuk Terry Lee Brown JRa. U razloge zbog kojih se ovakav previd dogodio necu ulaziti, vec cu ostati iznenaden kiksom ovako prekaljenog DJa. Idealna bi opcija bila zamjena reda nastupanja Terry Lee Brown JRa i Lemona, sto je, dakako, ostala samo ispravna teorija.
A u praksi se dogodilo to, da je TLBjr imao vrlo nezahvalan zadatak vracanja seta u svoje okvire, sto je opcija koju publika zeljnja pojacanja, a ne smanjenja muzicke snage, skoro pa sigurno nece dobro prihvatiti. A tako je i bilo. Velikoj vecini onih koji su poslije komentirali nastup TLBjr-a, iz usta su izlazile slicne rijeci nezadovoljstva ( sporo, monotono, dosadno i sl. ).
Meni osobno se nekako cinilo da headliner nije posebno nabrijan za nastup, za sto je moguci razlog vec spomenuti uvod u njegov set, ali, naravno, i puno drugih, nama nepoznatih, razloga, pa cu ovu nezahvalnu temu radije ostaviti na miru.
Inace, ovog sam vrsnog njemackog artista, odlicnog producenta, remixera, te osnivaca globalno poznate etikete Plastic City, na moju srecu, imao prilike cuti vec dva puta; jednom u opatijskom Colosseumu krajem 2002.god., te na legendarnom Sunrise Festivalu u ljeto 2003. i oba se puta radilo o nastupima vrhunske kvalitete i jedne specificne i njemu svojstvene kombinacije deep i techousea, ponekim vokalom i vrlo izrazenom i dubokom bass linijom, sto za moju malenkost predstavlja jedan od najplesnijih glazbenih izricaja. Kako je poznato da je TLBjr podlegao trendovima u ispodprosjecnoj kolicini, od njegovog nastupa nisam ocekivao nista manje nego prije nekoliko godina. Eventualno nesto modificiran i moderniji zvuk, ali i dalje prepoznatljivog Terry Lee Browna mlađeg.
Nakon pocetnog hitoidnijeg dijela seta, u kojem je odsvirao i vlastiti veliki hit Is This Life, set nekako gubi na snazi i posustaje, nedostaje punoce i dubine zvuka ( tome je kumovao i nedobar sound ), pa lagano ulazi u monotoniju. Prema kraju ipak malo dobija na snazi, ali tada je moja volja za njegovom glazbom splasnula, pa sam kraj nastupa propustio cuti.
Da rezimiram, ovaj nam je put Terry Lee Brown JR., artist neupitnog talenta i vec ranije dokazane kvalitete, ostao ponesto duzan, jer od njega ocekujem vrhunski nastup, a ne prosjek, a ja se najiskrenije nadam da ce dobiti priliku za popravak i to sto je prije moguce.
Ovaj put sam, za promjenu, imao prilike dozivjeti Alena Sforzinu kao zadnjeg DJa veceri. Kako ga nisam imao cesto prilike cuti u house izdanju, a jos manje u ulozi koja je obicno namjenjena Lemonu ili XXlu, zaista me zanimalo kako ce to zvucati. A zvucalo je vrlo dobro.
Nije to bio nikakav revolucionarni nastup o kojem ce se jos pricati, ali odlicno je obavio namijenjenu zadacu. Iako je tu bilo malo previse ( ocekivanog ) electro prizvuka za moj ukus, zavrtio je nekoliko odlicnih stvari, medu kojima i jednu od mojih omiljenih Jerome Isma-Ae & Melih Ask - Nell (Joe T Vanelli Remix) ( cini mi se da je tocno ova verzija ), koja me katapultirala na floor ili Shlomi Aber ft. Lemon - Moods (Valentino Kanzyani Remix), veliki hit u kojem koprodukciju potpisuje ( Crazy ) Lemon, pa je kao rezultat Sforzinin set imao gibanje cijelog kluba, ukljucujuci i autora ovog teksta. Cini se da je Alen Sforzina uzivao u nastupu jednako kao i njegova publika, pa je svoj nastup produzio sat vremena, cak do 07h, tek zadnjih pola sata prelazeci u mekse, deep house vode. Iako je vidljivo da mu house jos nije potpuno usao u krv, ovaj je set primjer kako se talentom i znanjem moze puno postici. Siguran sam da su njegovi najbolji house nastupi jos pred nama.
Sto se tice nekih opcih podataka, odokativno cu procijeniti da je Imperial sinoc posjetilo 800njak ljudi, sto se pokazalo kao idelana brojka, koja je vizualno prikazivala klub odlicno popunjenim, ali je svatko imao svoj kvadrat-dva za plesanje, ventilacija je odlicno radila, pa nije bilo vrucine, ukratko, prostorno-ventialcijski uvjeti su bili idealni.
Ono sto nije bilo idealno je razglas, koji je bio pretih i nedovoljno dubok, pa se vec metar izvan floora zvuk vrlo slabo cuo, a o bass liniji necu ni govoriti. Dijelom su opravdanje vec poznati problemi s nekolicinom tvrdoglavih susjeda, zbog kojih sound nije pojacan do maksimuma, ali ipak samo dijelom. Za nastup poput ovog TLBjr-a, dubina je jednostavno must have, stoga se neki nedostaci u njegovom setu mogu pripisati i spomenutom soundu.
Nedostatak garderobe se moze opravdati time sto je Imperial otvoren navrat-nanos, kao i nepostojanje fante na sanku
Cinjenica koja ce ukupnu ocjenu ovog eventa podici vrlo visoko je fantastican prijem nasih domacina, prije, za vrijeme i tijekom partya, nezaboravno druzenje sa najrazlicitijim ljudima, koji su se zaista pokazali u najboljem svjetlu i na cemu im iskreno zahvaljujem.
Kako je sinoc u Imperialu bio poprilicno visok dvoznamenkasti postotak Rijecana i vrlo mnogo poznatih Pulezana ( a time i enorman broj forumasa ), a nije bio zanemariv i velik broj novoupoznatih ljudi, brojka ukupno poznatih ljudi je doista bila impresivna. Od defaultnih do vrlo pijanih forumasa, od standardne rijecke party ekipe, preko pulskih rejvera do poptunih padobranaca, skupilo se zaista raznoliko drustvo s kojim je zaista bilo ugodno provesti vrijeme.
Poseban pozdrav ide svima onima koji su nam pruzili vrhunsko gostoprimstvo, te su se pobrinuli da nas posjet Puli nema ni sekunde praznog hoda. A jos posebniji onima koje sam zarko zelio vidjeti.
Sve u svemu, posebna noc s posebnim ljudima moze zauzeti samo i jedino posebno mjesto u mom sjecanju.