Pravila su oduvijek bila ne neki način "ljepila zajednice". Bez pravila bi bio kaos, pa čak i ako ta pravila ograničavaju nečiju slobodu. Ne mora biti da je potpuna sloboda u zajednici uvijek dobra. Ograničavanjem se stiče disciplina koja je prijeko potrebna za blagostanje i normalno funkcioniranje zajednice. Uskraćivanje slobode treba se shvatiti kao malena žrtva za boljitak cijele zajednice. Svaki ekstrem je nedobrodošao i treba ga osuditi. Neka društva previše se povode nekim uvjerenjima što mene, osobno iritira. Ne podnosim ekstreme niti vjerske niti političke. Forsiranjem nečega dodvoravamo se jednoj masi koja s nama djeli mišljenje ali postoje i oni koji su protiv, time samo stvaramo tenzije. Tako da svaki ekstrem razara društvo i (najčešće) za sobom ostavlja posljedice. Najbolje je u svemu biti umjeren, ali dok ni neumjerenost ne postane fanatička ideja nekog novog Hitlera, Tunga ili... Društva su oduvijek težila idealizmu ali problem se stvara kada pojedinac teži idealizmu za cijelu zajednicu. U svakom slučaju pojedinci se moraju prilagoditi zajednici i zajednica se mora prilagoditi pojedincu.
Post je objavljen 01.11.2007. u 15:30 sati.