Danas je blagdan - Svi sveti. Svi ukućani su se ustali rano, jedino sam ja zaspala pola sata više od dogovorenog buđenja. Htjeli smo danas rano ujutro otići do groblja, jer nismo bili jučer ni prekjučer. Puhala je bura i bilo nas je strah kako ikebane, buketi i svijeće (feralići) neće preživjet, znamo već po iskustvu, pa smo čekali da se bura malo stiša, ali rano ujutro ništa od toga pa smo krenuli prema groblju. Srećom sjetio nas se jedank rođak i odvezao nas. Na groblju je bila prava borba. Sve leti, pada, razbija se. Ikebanu netom stavljenu na grb dignulo je u zrak i tresnulo u pod. Ništa, snađi se. Pokidala sam krpu koju smo imali u par vezova, i zavezala ikebanu za grob tako da se vez ne primjeti. Odlično! Sada više ne puše pura, naravno, sad sam već smrznuta i odleđujem se polako. Pitam baku jesi ponijela škare za cvijeće? Nisam! Pa rekla sam ti da poneseš! Nisam! Dobro, ajde, idem ja kidat stabiljke, a neke žilave, ruke ne osjećam (još plus to mokre, voda). Krenem tražit po najlonu krpu za obrisat grob kad tamo škare! Aaaa! Uglavnom išlo se na misu, do drugih groblja i onda sam završila sa poznatim i nepoznatim rođacima (yap, najviše ih upoznam u ovakvim prilikama - žalosno ili ne?) u lokalnom kafiću i popili tko makijato, tko kapučino, a ja kakao :) Slušam malo ljude i kako vrijeme ide sve više i više tema se otvara za razgovor...a možda razmišljaš kako ne znaš što bi rekao i što bi pričao, a vidi...ide samo od sebe...samo "među jude, među zviri i beštimje me stavi leć"! :)
Post je objavljen 01.11.2007. u 12:21 sati.