Marketing
Zašto su partizani na Dušni dan 2.11.1944. strijeljali hrvatskog civila Antu Kaleba?
HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA – GLAS ŽRTAVA
Žrtve jugokomunističkih političkih procesa pred vojnim sudovima Jugoslavenske armije:
Partizanski ratni zločin od 2. studenog 1944. godine: zašto su partizani na Dušni dan 1944. na kaznu smrti osudili i strijeljali gospodina Kaleba?
“PRESUDA u ime Naroda Jugoslavije”
“KAZNA SMRTI STRIJELJANJEM Kaleba Ante, pokojnog Šime, trgovac iz Tijesnog, zato
a/ što je bio saradnik svog sina Roka Kaleba, istaknutog gestapovca, u akcijama špijunaže okupatoru i što je kao takav skupa sa svojim sinom Rokom prouzrokovao brojna hapšenja i strijeljanja našega naroda,
b/ što je kao trgovac u Tijesnome iskorišćujući svoje dobre odnose s okupatorom izrabljivao narod i grnuo imetak, dok su drugi sinovi našeg naroda ginuli u borbi protiv okupatora, i
c/ što je kao otvoreni protivnik Narodnooslobodilačkog pokreta u svakoj prigodi isti napadao i vršio propagandu za okupatora.
Osuda: kazna smrti strijeljanjem, te konfiskacija /njegova/ dijela pokretne i nepokretne imovine.”
(Presuda partizanskog revolucionarnog tribunala “Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije”, partizanskog “VIII korpusa – vojni sud, 02.11.1944.” iz Dalmacije, opa.a., izvor: Hrvatski državni arhiv, u Zagrebu: “NOV-37/5315 VIII korpus – vojni sud”, bivši “Institut za historiju radničkog pokreta”.
Napomena: ovakvi sačuvani dokumenti o partizanskim ratnim zločinima u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu su rijetki jer su ih komunisti temeljito uništavali nakon pada Berlinskog zida i uoči prvih „demokratskih” promjena u Hrvatskoj 1990. godine, i nitko pred pravnom državom RH nije zbog toga odgovarao.
U “Zapisniku o preslušanju” uhićenog Kaleba Ante, preslušanje koje je radila zloglasna jugoslavenska komunistička tajna služba “Odjeljenje za zaštitu naroda”, od 2. studenog 1944. godine, na Dušni dan, je osumnjićeni pripadnik hrvatskog naroda negirao paušalne optužbe istražitelja totalitarne tajne policije jugoslavenske komunističke partije, i odbacio je optužbu da je znao kako mu sin navodno radi za njemačku totalitarnu nacističku tajnu policiju GESTAPO, i negirao je da je “znao da mu se sin bavi politikom, a još manje da je u službi okupatora” .
Čak i kad bi bila istina da je Roko Kaleb navodno bio agent, što nije dokazano, otac ne bi smio biti kriv za postupke sina. Unatoč tome je gospodin Ante Kaleb isti dan osuđen od partizana na smrt i strijeljan! (Na presude partizanskih tzv. vojnih sudova, iako se u stvarnosti radilo o revolucionarnim tribunalima, nije bilo prava na ulaganje pravnog lijeka žalbe. Pored toga je vojni sud partizanskog “VIII korpusa” Titove armije, koji je pokrivao Dalmaciju, u kojemu je čak bilo više srpskih nego hrvatskih partizana (po “popisu brojnog stanja VIII KORPUSA” od 30.1.1945., “NOV-37/5309”), sudio civilu Kalebu Anti, što je nedopustivo te prelazi svaku granicu normale, čak i u ratnim uvjetima.
Protiv studenta Roka Kaleba, iz Tijesnoga, iskaz je dao partizanski tajni agent u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, poručnik «Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije» Franc Kovač koji je u izvješću od 22. travnja 1944. o „radu njemačkih vojnih jedinica Aussenstelle u Šibeniku i Drnišu“, upućeno „Štabu VIII korpusa N.O.V. Jugoslavije“, tvrdio da je Roko Kaleb navodni „špijun Gestapoa“. Jedinica „Aussenstelle“ /vanjska ispostava, opa./ bila je njemačka postrojba za vezu između njemačke vojske i oružanih formacija koje se nisu nalazile u sastavu njemačke vojske. (Izvor: „NOV-37/5331-5352“)
Da je boljševički duh bio duboko usađen i u neke hrvatske političare svjedoči primjer pokojnog prvog predsjednika Franje Tuđmana koji je u Drugom svjetskom ratu bio politkomesar u partizanskom Desetom korpusu “Zagrebačkom”, dakle, žestoki boljševik. Kao deklarirani demokrat, a bivši komunist, je Franjo Tuđman 1993. dao na vojnom sudu Republike Hrvatske montirati optužnicu i sudski proces protiv civila Dobroslava Parage, pod optužbom rušenja državnog poretka. Još je samo nedostajala optužnica za “suradnju s okupatorom”. (D. Paraga je na suđenju ipak oslobođen svih optužbi, unatoč tome što su dvojica generala Hrvatske vojske, general Janko Bobetko, i general Šarlija „Daidža”, dali kao svjedoci vojnog tužitelja Mirsada Bakšića, lažni iskaz, Bobetko iz razloga što je bio boljševik, a Daidža zato što je od predsjednika Tuđmana htio dobiti generalski čin.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM – VOICE OF THE VICTIMS
Post je objavljen 31.10.2007. u 21:53 sati.