I opet sama sa sobom.
Ne žudim za ljudima, ne žudim za bukom,
kostimima i maskama koje svakodnevno nosim.
Dok razmišljam što sve želim od života
i što bih činila kad bih imala vremena živjeti
postajem promatračica vlastitog života.
Što mi donosi sutra?
Ništa naročito, ništa uzbudljivo.
Sutra je dan koji bih voljela preskočiti.
Preskočila bih mnoge dane,
otišla daleko u potrazi za sobom.
Možda bih sebe upoznala u nepoznatom.
Preskočila bih mnoge dane,
a zatim sjela i plakala kao jesenja kiša
pitajući se gdje je nestalo vrijeme.
Post je objavljen 31.10.2007. u 20:03 sati.