Kada bi mogao vidjeti suze na licu
koje si ostavio u svijetu iza sebe,
kada bi mogao podignuti u visine palu pticu
i shvatiti da moj svijet se vrti oko tebe.
Kada sklopim svoje umorne oči
vidim tvoje obrise u nemirnim vodama snova,
ponovo shvaćam da nikada neće proći
ova ljubav koja me ubija poput otrova.
Samoća je ritam moga usamljenog srca
od onog dana kad si krenuo dalje,
samoća koja duboko u grudima kuca
i šapat u noći koji govori da ne mogu dalje.
Samoća kao sjećanje koje u meni živi
od trenutka kad posljednja nada utihnula je,
samoća u oblacima koji poput duše su sivi
samo ona vjerno do kraja uz mene ostaje.
Post je objavljen 31.10.2007. u 19:43 sati.