Valjda čovjek u nekom trenu svog života skuži kad mu počnu prodavat muda pod bubrege. Pa postane nezainteresiran za neke stvari oko sebe. Tak dolaze novi izbori, a ja sam skužil da sam, nakon kratkog praćenja kaj se dešava, počel prebacivat program kad su „floskulaši“ na teveju, ne čitam prvih par strana u novinama i dobivam plikove po čelu od jumbo plakata sa kojeg mi se već 15-ak godina photoshopirano smješkaju iste face. Ma koj kurac? Iz šupljeg u prazno. Nije da me baš opće ne zanima ko bu vodil moju zemlju, al kad se niš ne mijenja. Uvijek iste priče, iste izjave, retorika se nije promijenila već cijelo desetljeće. U predizbornu kampanju se kreće sa „Mi smo napravili to i to.“ Nakon kratkog vremena, kad dobiju po prstima i kad im ljudi kažu da kenjaju, e onda se priča mijenja u „Vi niste napravili to i to“. Lupetaju tak stranke jedne po drugima. Jer to je najlakše. Udri po konkurenciji.
Onda se prepucavaju po novinama oko tak nevažnih gluposti da je to nevjerojatno. Da li je koja stranka za legalizaciju marihuane? Koga boli kurac za to? Pa kaj su to teme na kojima će neko graditi svoju kampanju? Pa di vam je mozak svima?
Sučeljavanja neće biti izgleda. Sanader veli da on ne bi. Jer, naravno, nije bitno kaj je po raznim anketama uglavnom oko 90% anketiranih izjavilo da bi željelo gledati takvo sučeljavanje. Pa zar je uopće bitno kaj narod misli? Naravno da nije. Već dugo nije.
Najgore je upast u letargiju. A mi smo u letargiji. Doći ćemo polako, koračajući ko zombiji, do biračkog mjesta, zaokružiti vjerojatno po nekakvoj navici, ispuniti svoju građansku dužnost, i otići kući potpuno uvjereni da se u našim malim nevažnim životima ne bu niš promijenilo. Jer sve je isto. Bez obzira ko je na vlasti. Nebitno je. Nemam povjerenja ni u jedne, ni u druge, ni u treće...
Razuvjerite me dame i gospodo.
Uvjerite me da ću u vašem mandatu napokon imati plaću dostojnu radnog čovjeka.
Uvjerite me da neću morati prodati krv i obećati prvorođeno dijete da bih uopće dobio priliku kupit stan uz najnepovoljniji mogući kredit u svemiru.
Uvjerite me da ću si moći priuštiti djecu. Čujete li vi kako ovo užasno zvuči??? Većina razmišlja o tome da li će si moći priuštiti drugo dijete. Zar to nije sramota?
Uvjerite me da će se promjene desiti, a da neću za 4 godine ponovo pisati sličan post.
Dajem vam rok od dvije godine.
Uvjerite me da ćete ako se ove promjene ne dese podnijeti ostavku na vaše dužnosti i priznati da ne možete ispuniti obećano.
E tek onda ću imati poštovanja prema vama. Sada ga nemam. Ni malo. Idete mi svi jednako na kurac. Bez obzira na stranačke boje.
Uvjerite me u pozitivne stvari. Vrijeme je...
Post je objavljen 31.10.2007. u 12:13 sati.