...I Sarajevo i Mostar jos uvijek izgledaju oskrnavljeni i u ratnim ranama.Narocito Mostar.A prema nama ljudi,
Bosanci,uglavnom su isti kao sto su bili,uprkos tragediji koja ih je zadesila.I to bez obzira na etnicku pripadnost.
To je ono sto ce ovim gradovima jednoga dana povratiti stari duh.Nadira i ja vec imamo ustaljenu marsrutu kada krenemo na put u pravcu Bosne:iz Pristine idemo u Sarajevo,tu se malo zadrzimo,sretnemo prijatelje,prosetamo Bascarsijom!Dan-dva!A onda krenemo prema moru,obavezno kroz Mostar.U Mostaru zastanemo,odsjedimo u nekom od restorancica blizu novog-Starog mosta,rucamo,nagledamo ga se i nastavimo put.Eto,taj mostarski most nam je toliko vazan!Nekako nam ulijeva optimizam da ce Mostar biti ono sto je bio!Ne znamo kada i kako,ali mora biti.Iz Pristine smo ZAPUCALI na svecanost otvaranja obnovljenog Starog.Tek sam tamo shvatio da je trebalo najaviti se nekom protokolu,da bi dobili propusnicu.Nadira je otisla u press-centar i za sebe sredila.Medjutim,i meni su bez propusnice nasli dobro mjesto policajci iz nasih vremena,jer je na svakom kontrolnom punktu,a bilo ih je pet do loze,bio po neko od tih,prepoznavali su me i pustali...
Post je objavljen 31.10.2007. u 12:12 sati.