Još danas smo same, jedan dio dana. A onda se vraća glava i hranitelj obitelji. Bio u Cavtatu. Na toplini, bez kiše ili s vrlo malo kiše. Priča mi sinoć kako je zalazak sunca dočekao na balkonu hotelske sobe, čitajući novine. Lijepo, lijepo... dok je nama ovdje dva dana kiša sipila i sivila, on je bar sunca vidio. Al sunce nam se i na sjeveru Jadrana pokazalo. Bura zapuhala, rastjerala oblake. Nije toplo, al je za ugodnu šetnju.
Bakica ipak ostaje s nama do sutra. Mislila je danas ići pa se predomislila. Ma, kud će se žema u tako zrelim godinama tramakat po autobusima, po kiši ili buri, kad mi lijepo sutra autom idemo u istom smjeru?! Pa je tako bakica odlučila danas skuhati sarmetinu, za današnji i sutrašnji ručak. Mmmm, moja mama kuha najbolje na svijetu... za mene. Curkama sam ipak ja najbolja kuharica, i time se dičim i ponosim.
S mamom uspijevam nekako preživljavati. Moja je obitelj navikla živjeti sama za sebe. Nekoliko dana baka i djedova, tetaka i ostale rodbine – bez prevelikih problema. Al mal dulje... osjeti se ipak nešto napetosti u zraku. Curke su bile pažene i mažene od bakice dok sam bila na operaciji, nije da nisu. Sad im je bolje s mojom mamom jer ja glumim "tampon-zonu". Al baka svejedno komentira događaje u školi, odluke, dogovore, prehranu. Mislim, komentira, nije ona ko dida Ante koji snuje i određuje i ak nije po njegovom – nije uopće dobro.
Mama mi je nagluha. Priznaje ona to. Al neće tražiti svoju doktoricu aparatić za sluh. Ovak se žema dere na telefon, bila u kući il u Konzumu, svi čuju što priča, hihihihi. Al ne čuje što joj mi u kući govorimo. Pa nakrene glavu i pokušava pročitati s usana. Pa kad dođe do greške u komunikacijskom kanalu, pita što smo u stvari rekle. Pa ja dignem glas. Pa se bakica nađe uvrijeđena, ispadne da se derem na nju. A ne derem se.
Ne mogu baš svoju mater tretirati ko sluškinju, pa da mi samo sprema, kuha, pere, pegla. I da bude kuš. Pa majka mi je, jedina koju imam. I srećom da je još imam. Al isto tako ne možemo imati baš isto mišljenje o svemu. Onda izbjegavam "vruće" teme. Bude malo naporno i za nju i za nas. Al eto, uskoro će završit zajedničko druženje.
Sutra, daklem, pičimo za Sisak. Ako je vjerovati prognostičarima, ne bi trebala padati kiša. Lani smo se mama i ja smrzle i smočile na groblju, poslale ostatak familije kućama a mi obišle sve zapamćene grobove. I poštenski promrzle čekajući autobus tri gladne godine. Baš je bilo ružno i depresivno vrijeme... Sjećam se da je i snijega znalo zapasti za Sisvete. Valjda neće ove godine... Nek mi otputujemo i vratimo se po lijepom vremenu.
Slijedeći tjedan počinjem normalno raditi. Čitamo se u ponedjeljak!
Post je objavljen 31.10.2007. u 11:35 sati.