Ovih dana polako postajem svjesna u kakvom povijesnom trenutku živim. Nemojte se čuditi što sam tek sad osvijestila tu velevažnu činjenicu. Naime, bila su potrebna desetljeća kako bi sva ta krucijalna zbivanja u jednom trenutku obasjalo sjajno svjetlo spoznaje. A znamo da je povijest učiteljica života.
No upravo se u sadašnjosti događaju velike i važne stvari o kojima će u budućnosti pisati školski udžbenici. Poznato je da u životu svakog čovjeka postoje razni čimbenici, ljudi i događaji po kojima se pamte životna razdoblja: djetinjstvo, školovanje, odrastanje, mladost...
Zamislite vi sad moje oduševljenje nakon što sam doznala da sam – nit' orala nit' kopala – postala magistrica. Kako ne bih? Znate, strašno patim na titule. I znam da ona čini čovjeka. Jerbo, uvijek, ali baš uvijek iza onoga: mr., prof. dr. sc., doc. dr. i inih kombinacija stoje nadasve pametni, pošteni, istinoljubivi, u znanost zaljubljeni i humanistički orijentirani stručnjaci svih profesija.
Nema vam u našim znanstvenim krugovima mutnih poslova, a, jok! Sve je to jedna velika obitelj. Spoj mladosti, znanja i iskustva. Čitav niz neobično važnih istraživanja, objavljenih izvornih znanstvenih radova, recenzija i ostalih pretenzija... I nema plagijata!
Daklem, osvojivši tu moćnu titulu mag., i ja sam ušla u veliku bolonjsku obitelj. Sad ćemo svi po defaultu biti još pametniji. Usklađeni, uglađeni, ugođeni – po europskim mjerilima. Sve sami baccalareusi i baccalaureaice. Ma i ovako napisano moćno zvuči. Sve moćni samoglasnici. Pa onda izgovoriš i čeljust se samo rasteže od ponosa i slave.
Nema visoke i više škole. Sad imamo prvi i drugi stupanj. A to je velika razlika. Golema. Napokon će postati važna naša kompetencija. Birat će se sposobni, a ne podobni.
Odlučimo li malo zaviriti u europske akademske krugove, dočekat će nas raširenih ruku. Ipak smo mi baccalaureaui par excellance. Tako se moramo i izražavati. Stoga ću prvom prigodom malo skoknuti u Brugge, to odavno želim. Joj, kad tamo onako nonšalantno bacim diplomu pred njih i kažem da sam došla pokazati sve svoje znanje i sposobnosti! Oni će zaplakati od sreće, a meni će zasjati duga na tom novom obzoru mogućnosti.
A kakve se tek mogućnosti nude s tom novom titulom! Izgovorite to naglas: mag...mag...mag... Mag – kao magičan. Kao magnificent. Kao magla ili kao magarac, ta plemenita životinja! Zamislite koje je to bogatstvo značenja! Što li se sve skriva iza tog mag...
Jedva čekam da uz svoj potpis napišem tu titulu. Samo – prije toga moram otići na fakultet i tražiti potvrdu da sam i ja mag. Da me ne bi kaznili. A onda ću vam se mirne duše potpisati: Big Blue, mag. Pa si vi mislite – što sam ja to magla...magistrirala!
Post je objavljen 31.10.2007. u 10:39 sati.