

Svaki put kad uistinu ljubimo, ulazimo u smrt i vježbamo se umirati, jer ljubav uvijek znači umrijeti sebi. Onaj tko ljubi zaboravlja samog sebe da bi mogao misliti na onoga koga ljubi, prihvaćati stajati u sjeni kako bi ljubljeni bio na svjetlu, pripravan je umrijeti da bi ljubljeni živio. Ako se bojimo smrti, onda nema boljeg lijeka od ljubavi. Ljubeći, postajemo prisni sa smrću i upoznajemo «blaženstvo» smrti: «Blago onima koji umiru u Gospodinu»(Otk 14,13)
Post je objavljen 31.10.2007. u 08:25 sati.