Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/slonic

Marketing

zagorje naše zelene

zuboODA JESENI



Kak prebiti cucki

megle se vlečeju

prek brega

Bog zna kam.



Stari pijanec,

skoro slepi,

v truloj kleti,

sam, kak pes.



Plesnivo lišće

veter odnaša,

vrapci ščokaju

kokošji drek.



Čoravi maček,

ofucani, grdi,

na poceku dršće,

betežen.



Vrag ti jebi

takvu lepotu.




nisam ovo stavila kao prvu rečenicu, jer ide ovako: hebeš blog koji kak ti sprema automatski, kada mi je tekst kod objavljivanja otišo u tri p......m......, tak sam sada ljuta da vam to me mogu uopće opisati......hebem ti blog i bloh administratore i ...... ma sve.........burninmadheadbangmad


e,a onaj post sam započela kak sam ponosna kaj sam zagorka yes, i da su zagorke u principu hude žene, e da znate da jesu, jer ja sam trenutno tak huda da bi mogla svojim pravim zagorskim ženskim rukama rastrgati sve kaj je trenutno krivo kaj mi je nestal post burninmad.......a zakaj nebi i bila ponosna kaj sam zagorka, prava sam, nema što, prava dekla z debelom riti, jakim rukama da bi me svaki poželel na svojoj njivi, ne, ne za ono, već sam mislila na oranje i kopanje........joj, kak je svima sam seks na pameti belj.......a kak pak izgledaju današnje dekle, tak su tanke i nikakve, teške su kak jedna prava lopata, pa onda? kaj bi one mogle kopati?...jedina mi je mana kaj ne pijem.......hm.....a mogla bi i početi, baš si nekaj razmišljam o tome party....

a kak nebi i pili.....zemlje je malo, obitelji su bile velike......moj tata ima 6-toro braće i sestara, a četiri ih je umrlo, znači bilo bi ih 11, i to je bio jedan uobičajeni broj djece na bregu...da se povremeno nisu "ubili" od cuge, tko zna kolko bi još dece bilo.....imali su jednu kravu i mlijeko bi za doručak dobivala djeca do 3 godine, stariji su jeli kuhano vino s nadrobljenim kruhom........škole su im bile udaljene i po desetak kilometara, pa po snijegu pješce, maltene bos s nekim krpama na stopalima koje su glumile cipele......a onda bi ih u školi šopali s ribljim uljem i to je mom tati najveća trauma iz djetinjstva....nedaj Bože da osjeti miris ribe.......okus u ustima od toga ulja i ono sjećanje da da nemreš isprati još satima, i tako svaki dan, bljakmouthwash......ako si pobjegao, učitelj bi te uhvatio i dobil bi šibom po riti da nebi još satima mogao sjediti njoj.....

Image Hosted by ImageShack.us



možda sam već pisala kak sam ponosna kaj se na bregu i djedovoj kleti snimao dio serije "u registraturi", onaj početak kada je ivica još mali.....e, obitelj kičmanović je živjela u djedinoj kleti, a prek puta je bil kanonik i ona scena kada se zgubidan i kanonik potuku u blatu.......ja gledala uživo......a navečer bi glumci znali doći na breg, pod brajdu gdje je bio stol i klupice i gdje bi se svi skupili.....mi klinci smo gutajući svaku riječ, slušali glumce kako prepričavaju svoje doživljaje, a kada bi već svi bili pijani, roditelji bi nas sterali spavati.......

deda je imal jednu kravu koja je bila tak huda i ja sam je se jako bojala, ali kada bi dedi došla mušterija (on je bio postolar) onda bi ja preuzela štrik i čuvala kravu......hm, da čuvala, dok je pasla još kak tak, ali kada bi digla glavu ja bi pobjegla mam u kuruzu.......tak sam dobila i batine jer je deda došao a krava sama, kad me je vlovil u kuruzi, al' sam fasovala ......


sjećam se svojih ljetnih praznika, igranje skrivača koje bi trajalo dugo u noć, skrivalo se po šumi, vrtu, sjeniku, štali......jedno "žmirenje" bi katkad trajalo i do sat vremena dok onaj koji je žmirio nebi sve pronašao, a bome smo se i natrčali......onda npr. krenemo se mi babe sunačati na livadi, a stric baš tada odluči pustiti svinje......sjećam se da smo bile zadubljene u priču, kad nam je nad glavom samo nekaj zaroktalo.......a svinja se najviše bojim bang...a ako bi bili dobri, dopustili bi nam da prespavamo na sjeniku....da spavali, zekali se cijelu noć.....ma to je doživljajthumbup, a krajem praznika je bilo uobičajeno da se svaku večer skupimo, svaki si donese mladu kuruzu, nabije na štap i fino laganini peče na vatrici fino, stariji su nas plašili strašnim pričama o duhovima i sl.eekeek

a za zimske praznike bilo je snijega, i to puno.....a sanjkanje.....čovječe, ludilo........i onda dođeš u kuću i stisneš se uz peć na drva, a iz nje miriši domaći pečeni kruh...a da bi se ispekao kruh, obično bi mi klinci sami mljeli kuruzu i pšenicu, imali smo kameni mali mlin......a žganci od tog brašna finonjami, joj moram prestati jer mi odmah sline cure......da vam iskreno kažem, te žgance nisam jela brat bratu 25 godina i jako sam ih se zaželjela, ali nema više tog mlina, nema.....ostala su samo sjećanja, ali jako, jako lijepa............kako je to bilo lijepo vrijeme.....

na bregu smo mi imali jedini televizor, pa su se susjedi navečer skupili, neki bi i kroz prozor gledeli.......možete misliti kada je došao tv u boji, koje smo bile face

obzirom da mi je deda bio postolar, kako sam već rekla, jednom sam odlučila si sama napraviti mokasine koje sam si tako željela, sjećate se da smo tada stalno gledali vestrne, e pa one indijanske, takve sam htjela.......li tako ijepo ja izrezala kožu, točno po mjeri mog stopala, pa ono kaj bi se trebalo sašiti gore, uzela kalup i kožu zabila čavlima, ali ja, mali glupis nije bio svjestan da kožu zabijam i u kalup......opet sam fasovala kada me deda vidio što sam napravila........a imao je tak slatki mali drveni stolić na kojem je radio i stara šivaća mašina.....

eto, baš sam nekako danas sjetna.....vreme je da začkomim i lepo vas vse pozdravim...da si lepo popijem nekaj partyi zapjevam pjevapjeva sa svojim dragim; i kak taubeka dva, mi sretni smo biliiiiii, z'jednega peharčeka mi ljubav smo piliiiiiii.........i onda onak veseli završimosa najvećim hitom u zagorca: pa po lojtrici dol, pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol, pa po lojtrici gor, paaaaaaaa poooooooo lojtrici gor, pa po lojtrici dol, pa po lojtrici gor i dolllll pjevapjeva.......taj kaj ne napisal te riječi je već bil dobrano jampi partypartyyesnutnut ..veliki pusek svima.....



Post je objavljen 31.10.2007. u 07:39 sati.