• Šimić dobro poznaje modernističke avangardne stilove u Europi, poglavito francusko pjesništvo. Šimić nastupa samosvjesno, unosi modernizam. Za razliku od Donadinija koji u potpunosti negira tradicionalno pjesništvo, Šimić kaže kako je umjetnost vječna te ne može ostarjeti niti zastarjeti.
• Šimić ističe da je umjetnost izraz umjetnikove unutrašnjosti u zvucima, bojama, linijama, riječima, dakle ekspresiji. Zbirka pjesama «Preobraženja»
• Pjesničke zbirke: Šimić «Preobraženja», Krleža «Simfonije», Krklec «Lirika» August Cesarec « Stihovi» - u ovim se pjesničkim zbirkama, u četiri različite stvaralačke osobnosti povezuju zajedničke stilske karakteristike – ekspresionizam: napuštanje vezanog i uvođenje slobodnog stiha, nove tehnike oblikovanja pjesme ( novi grafički izgled pjesme), novi pjesnički jezik. Postoje i dodirne točke u izboru motiva i raspoloženja.
• Ekspresionizam u hrvatskoj prozi najavio je još Matoš svojim novelama u kojima se pojavljuju halucinacije, snovi, priviđenja i vizije. Ulderiko Donadini nastavlja Matošev prozni ekspresionizam u pripovijetkama i i romanima. U toj se prozi pojavljuju neobični, nestvarni, poremećeni likovi u neobičnim situacijama i odnosima.
• Izražajna ekspresionističke subjektivizacije vremena, naglasak na retrospektivi i razbijanju slijeda događaja nalazimo u prvoj zbirci pripovijedaka Augusta Cesarca «za novim putem. Vrhunac hrvatske ekspresionističke proze, koja skreće prema konstruktivizmu s naglaskom na kumulaciju ekspresija predstavlja Krležina novelistička zbirka «Hrvatski bog Mars»
• Naglašeni elementi ekspresionističkog konstruktivizma mogu se tražiti i u proznom opusu Ivana Gorana Kovačića «Dani gnjeva»
• Prvi hrvatski moderni roman s naglašenim ekspresionističkim epizodama je Krležin «Povratak Filipa Latinovicza». Razbijena konstrukcija romana prati duševno raslojavanje pojedinca koji prolazi kroz vrijeme u potrazi za sobom.
• Ekspresionistička drama – prve naznake nalazimo u dramama Janka Polića Kamova 1914. Na rođenoj grudi, Tragedija mozgova i drama Josipa Kosora Požar strasti. Rane Krležine drame iz ciklusa Legende (Kraljevo, Kristofer Kolumbo itd. )pripadaju ekspresionističkim dramama.
• Ekspresionističku dramu karakterizira program rušenja kulturnih i društvenih kalupa, pobuna protiv tradicije i traženje rješenja u hermetičkom unutarnjem svijetu pojedinca.
• Antun Branko Šimić: glavni je predstavnik i najznačajniji pjesnik ekspresionističke faze hrvatske književnosti. Objavio je jednu zbirku pjesama 1920. preobraženja. U kojoj progovara na posve originalan način uvevši u hrvatsku književnost slobodan stih, izostavljajući interpunkciju dajući i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Neobično sažetim izrazom progovorio je o ljubavi, smrti, pobunivši se protiv neizbježnosti prolaznosti koju shvaća kao nepravdu u najširem smislu. Ostale teme koje ga zaokupljaju su teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima). Bio je i književni kritičar i urednik časopisa «Vijavica», «Književnik», «Juriš».
Antologijske pjesme su mu : Pjesnici, Opomena, Moja preobraženja, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne i dr.
Post je objavljen 31.10.2007. u 02:19 sati.