Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/manekenija

Marketing

Give a little mhmh to me... (kako je Albanac zaradio na Talijanu)

Da vjerojatno znate da sam po novome u Zagrebu... Vikend sam proveo na Bukovcu, i onako potajno, čekao da odnekuda čujem taj poznati zvižduk. Međutim u onoj hrpi vila klinci su vjerojatno zatvoreni i peru po playstationu, pa bi zvižduk ustvari bio pravo čudo. Od jučer sam u Baštjanovoj fino lijepo sređenoj. Nema adsl-a ali sredit će se to skoro. I prikupio si ja još neke materijale za štrebanje, a ostatak dana prosjedio u "Golfu" omiljena zg birtijo vratih se... I tako ležim lagano na krevetu i gledam tv. Sve 5, zaustavio se na RTL-u (slučajno) jer je kao ta serija "Reži me" jebena. Mislim dalo bi se i o tome, ali tu smo zbog talijana... Tipična pola sata pauza za reklame i određene tri minute su me dobile. Postao sam trenutni konzument...
Uz prekrasnu kompjuterski skockanu reklamu ispred mene se pojavila čokolada koja se valja i to ona meni posebno drage bijele boje.... "Give a little mmh to me, and ill give a little mhhmh to you..." Bili su tu svi sastojci koji će jednog debila natjerati na konzumaciju. Sve lijepo i blještavo i na kraju seksualna aluzija na svo to silno prelijevanje i žensku 70ies looka u pozadini.. Malo izremixirana stvar Amande Lear bila je dovoljna da učinim nezamislivo. Možda se stvar baš zato i zove enigma. Iz hlača sam žurnom reakcijom isčupao ostatak love od kave iz "Golfa", obukao tenesice za odbojku (sad ću ih morat prat jer u zmazanima nesmijem u dvoranu) i po onoj kiši krenuo prema trgovini. Trčim po tratovaru sa samo jednom mišlju - šećer i to fino zapakirani i hruskavi! U glavi sam već jeo jebeni kinder bueno i pjevušio si pjesmicu s reklame... "give a...mmmhmhm... to...mmhmhmhm...and ill...", a ono ONA ZATVARA TRGOVINUUU aaaa ne nije istina... "Kasno je i neće mi sad otvarat zbog jedne čokoladice..."
.. šta sad moram do fuckin remize... ??!!
A onda svjetlo na kraju moga tunela...Pekara pokraj još uvijek radi, a čist fino skockana Albanka donosi friške kolače i stavlja ih u frižider. Sa radija odmah ispod grba RH i obrtnice ori se "Sve to ima zemlja ta.. moja Hercegovina.."
Iako makar je trenutak bio bizaran moja šećer-fever je bila jača od stvarnosti ..... mozak je još uvijek radio na Bueno frekvenciji, pa sam si onda situaciju drukčije protumačio... Jedva sam se suzdržao da joj ne zapjevam, pa sam lijepo onako radosno završio sa "Give a little BAKLAVA to me... il give a 7 kuna to you...." I trčećim korakom doma osjećao sam se kao jebeni Gene Kelly! Sada ne osjećam... prefilan sam šećerom...


Inače zabilježene su fotke prazne kutijice u kojoj je stanovala baklava i "grižnja savjesti" faca zbog kasnovečernjeg ubijanja u slatkome. I koliko uopće tic-taca stane u jednu baklavu.....


Post je objavljen 31.10.2007. u 00:38 sati.