3 mjeseca.... jebo te, kako vrijeme ide....
evo kao da je jucer bilo, sjecam se kako smo Mato i ja tog jebenog ponedjeljka 30.07. pricali 2 sata prije nesrece... dogovarali izlazak van...
dan prije sa njima trojicom slavili osvajanje 2. mjesta na turniru...
i onda prodju 3 jebena mjeseca kako moja braca leze dole u grobu... leze nepomicni, jednostavno vise ne hodaju pored mene....
18
20
21
godina su imali...
a sad vise nemaju...
braco moja, uvijek ste u nasim srcima... svi smo uz vas....
Post je objavljen 31.10.2007. u 00:01 sati.