opet su mi riječi ukradene
mislim da stvarno treba maknuti se s bloga
evo ga
stavljam ih sada
u tišini Mirogoja i njegovoga spokoja
kolone ljudi proći će
upaliti posvuda svijeće
i ja ću s njima
Dies Irae
ublažiti treba
misao vapi do neba
čovječuljci ispod zvijezda
arkade i prijatelji
moja polja dvadeset devet
pa polje osamnaest
upalit ću svijeće
posvuda cvijeće
posjeta učinit ću mnogo
oduvijek je tako...