Evo,samo da vam se javim da sam zapravo živa,ali nemam baš neke inspiracije,tak da vam nemam o čemu pisati...
Jučer smo pisali latinski i stvarno ne znam koliko ću dobiti.Na početku sam mislila da ću dobiti kulju,al kad bolje razmislim,učila sam i fakat sam neš napisala tak da mislim da jedinica neće bit (iako profesor misli da sam ipak trebala otići u medicinsku - da baš,pa bi mi on bio razrednik ...),valjda.Ja bih bila sasvim zadovoljna sa četvorkom (ha ha ha) !Sje... su me nastavci za II. deklinaciju i stavljanje rečenice iz jedine u množinu (anyway,to nismo ni radili,nego nam je zadnji sat rekao da će to bit u testu) ...
Ono što sam htjela vam reć i zašto sam počela pisati ovaj post je da sam se,od Tošine nesreće ,bacila na slušanje njegovih pjesama .Zapravo,sluša ih moja stara,a ja ih sam čujem.No htjela sam vam (po uzoru na svog frenda Dodota) izdvojit one koje su mi najbolje:
1.) Pratim te
2.) Igra bez granica
3.) Nesanica (duet sa Željkom Joksimovićem,jednim od mojih najdražih pjevača bez obzira na njegovu narodnost...)
4.) Mjesečina
5.) Još i danas zamiriše trešnja (to je zapravo stara pjesma od Gazdi - mom tati najdraža,ali Toše ju je odlično prepjevao)
To je zasad sve od mene,čujemo se drugi put!
Bye...
Post je objavljen 30.10.2007. u 22:26 sati.