Marketing
Čekaj me i ja ću doći....
Mojoj Stelici
Moja djevojčica zauvijek je sklopila svoje lijepe zelene oči.
Njeno malo srce zauvijek je prestalo kucati.
Ispustila je svoj zadnji topli dah.
Na cesti.
Sama.
Mama nije bila uz tebe, da te poljubi gdje te boli i da ti kaže da će proći.
Da te utješi, da ti bude lakše.
Mama te više nije ni vidjela ljubavi moja.
Uzeli su te, odvezli i više mi nisu dali da te vidim.
Kao da nisi moja, kao da sada u svojoj smrti više ne pripadaš meni.
Nisam se s tobom ni oprostila,
nisam ti malo hladno lice poljubila,
tvoje rukice stisnula.
Prošla je godina dana,
Kao u nekom ružnom snu iz kojeg sam se nadala probuditi
vidjeti te, a ti ćeš mi reći:
„Tu sam, mamice, zaboravi ovu godinu koju smo izgubili
i nastavimo živjeti kao prije u sreći i ljubavi.“
Ali san se nastavlja………….
Ta i noćna i dnevna mora teće dalje.
Nema te, dijete moje, kraj mene i više te nikada neće biti.
Oprosti mi što ja nisam kraj tebe, i čekaj me….
Mama će doći…………………
Dragoj Steli
Samotna zvijezdo,
ali vječna, ista,
suzo na svodu, blistava i čista,
za koga tvoje srce tako svijetli?
(G.Krklec, Pjesma zvijezdi
djeca, učitelj i roditelji 3. b
OŠ MALEŠNICA
Na danasnji dan ova djevojčica
predivnog osmijeha i lica,
zatvorila je svoje oči,
i ostavila svojih roditelja i
sekice uplakane oči,
jer malena je u školu samo krenula,
a nije znala da tamo nikada
niti nece doći.........
Kristina
Post je objavljen 31.10.2007. u 00:01 sati.