mozda je to moje najjace i jedino oruzje
a mozda je to i moja najslabija karika
mozda me bas to cini manjim slabijim
a mozda cak i ne iskrivljena slika
cini prividnost u svakom trenu
mnogo ratova i bitaka je zavrsilo
porazeno ali u tom trenu postajes
sitan covjek bez sutra
al razum te tjera i tjera i tjera
i bez icega postajes jak mocan nepobjediv
i tako sve u nekakvom krugu bez
mogucnosti izlaza ili ulaza
kao nekakvi sustav nemogucnosti
napretka i uspjeha
bez opcija erase delete add remove
onda se nekako uspijes izvuci iz toga
i nalazis se nekakvom sredistu
izmedju dobroga i losega
izmedju stvarnosti i sna
negdje u sumraku
sve ti je lijepo pozelis stalno tu obitavati
ali ne shvacas da je to samo prolazna faza
faza srece i ljepote koja traje toliko
kratko da ne povjerujes
pozelis da posjedujes opciju copy cut paste
ali sve to u trenu nestane i vratis se
u pocetno stanje pocetnu fazu
fazu undo i sve zaboravis
sto se dogodilo dok ukljucujes erase
Post je objavljen 30.10.2007. u 21:46 sati.