Jedan je drugoligaški nogometni klub iz Lijepe Naše ovih dana osvanuo na naslovnicama svih novinskih izdanja, a razlog njegove popularnosti nisu bili, kako bi se pretpostavilo na prvi pogled, nogometni uspjesi. Riječ je o sasvim malom klubu iz krševite dalmatinske Zagore, iz kraja u kojem se od pamtivijeka teško živjelo i borilo za opstanak na toj tvrdoj grudi.
Teška povijest, kao i uvjeti života, učinili su čovjeka iz Zagore ratnikom tvrde šije koji se uvijek priklanja ideji domoljublja označenog beskompromisnom borbom za slobodu naroda i domovine. To je čovjeka iz Zagore, iz Imotske i drugih krajina u zaleđu priobalja, učinilo sinonimom za hrvatstvo i za rodoljublje. Nebrojeni mladići iz tih krajeva položili su svoje živote na žrtveniku domovine Hrvatske u Domovinskom i ostalim ratovima koji su svoj krvavi pir igrali na ovim prostorima.
Istinsko domoljublje bilo je i ostalo karakteristika svakog normalnog Hrvata ne samo dalmatinske zagore, nego i cijele Hrvatske. Napomenimo samo: istinsko domoljublje ne poznaje isključivost!
U kontekstu domoljublja i nogometa treba promatrati i slučaj nogometnog kluba koji smo spomenuli. Taj je klub dospio na novinske naslovnice jer je na dresovima igrača imao istaknuto znakovlje koje je oponašalo znakovlje ustaškog pokreta iz vremena Drugog svjetskog rata. Vodstvo kluba svoj je postupak pokušalo opravdati tvrdnjom svoje obveze prema sponzoru, građevinskoj tvrtki «gUj» čiji je vlasnik Gojko Jukić. (Bi li vodstvo kluba bilo jednako vjerno sponzoru da je u logotipu sponzora bila npr. crvena zvijezda petokraka?!). Na novinarski upit zbog čega je u nazivu tvrtke slovo «u» tako istaknuto i u njega stavljen štit s grbom crveno-bijelih polja koji započinje s prvim lijevim poljem bijele boje, kao što je to bilo na grbu Nezavisne Države Hrvatske, Gojko Jukić se pokušao opravdati tvrdnjom da je na mjestu grba trebao stajali logo tvrtke u obliku građevinske dizalice, ali to, navodno, nije bilo moguće grafički riješiti! Istaknuto slovo «u» u imenu tvrtke («gUj») protumačio je kao skraćenicu imena tvrtke, i to, zamislite, na njemačkom jeziku:»gojko Und jure». Zbog čega se tamo našlo upravo stršeće «u» gospodin Jukić nije objasnio.
Ako samo površno analiziramo čitav slučaj u oči nam upada notorna činjenica da gospodin Gojko Jukić sve čitatelje novina koje su donijele njegovo tumačenje spornog znakovlja na dresovima nogometnog kluba čiji je sponzor, očito smatra teško retardiranim pukom čiji je intelekt na razini prosječne ovce. Jukićevo krajnje licemjerje, farizejstvo, hipokrizija i ljigavost u tumačenju koje je dao, kako i stav vodstva kluba o tobožnjem poštivanju sponzora, podsjeća na sada već davnu tragikomediju Ante Đapića koji je svoj fašistički pozdrav uzdignutom desnicom novinarima protumačio kao pokazivanje koliko su u Slavoniji visoki mladi kukuruzi!
Čovjeku zdrava razuma, među koje se autor ovih redaka skromno ubraja, zaista nije prihvatljiva ta enormna količina prijetvornosti i dvoličnosti kojom nas lokalni moćnici poput Jukića obasipaju. Pa zar među simpatizerima, recimo to jasno i glasno, ustaša, nema nikog tko bi imao hrabrosti ( i još nečega!) reći: «Da, ja sam ustaša i time se ponosim!» ili «Ustaša sam i nosim ustaški znak na dresu!»
Naravno, u korumpiranoj zemljici poput naše zakoni služe za to da se krše i da budu samo mrtvo slovo na papiru. Tako je i sa zakonom o zabrani isticanja fašističkih obilježja. Na raznim koncertima i seoskim dernecima bez problema možete kupiti bilo koji fašistički, tj. ustaški znak, koji vas tamo čeka pomno izložen na štandu. Policiji koja uredno pazi na promet i red na takvim okupljanjima neće pasti na pamet oduzimati ta obilježja ili privoditi one koji ih prodaju, nose ili promoviraju. To je, htjeli mi ili ne, naša stvarnost. Jednako tako, naša je stvarnost i to da u demokratskim zemljama kršćanske uljudbe nema mjesta znakovlju ili idejama koje promiču totalitarizam bilo koje vrste, od kukastog križa do zvijezde petokrake. Pa ako se toliki u nas vole kititi znakovljem koje podsjeća na vremena u koja je bilo opasno po život ne biti plemenite arijevske krvi (što mi Hrvati nismo, već smo «robovska», tj. slavenska, «niža» rasa), zašto, za Ime Božje, to javno i ne kažu?! Zar je teško reći:»Ja sam ustaša!» Zašto takvi ne budu junaci koji će stajati iza svojih stavova? Nego se skrivaju iza logotipa građevinskih tvrtki dajući nam objašnjenja koja vrijeđaju zdrav razum?! Zar nisu partizani i komunisti veće face kad po Kumrovcu slobodno šetaju s crvenim zvijezdama petokrakama na čelu?! Ili Skinsi po Njemačkoj koji šetaju po trgovima ili se zabavljaju u klubovima okićenima crvenom zastavom s kukastim križem?! Zašto naši pobornici ideja fašizma nisu transparentni kao njihovi crveni ideološki neprijatelji, ili njihovi crni istomišljenici diljem Europe?! Nemaju ideja ili možda nemaju m...a?!
Arhangel se ne stidi reći da je pobornik zdravog domoljublja, dušom i srcem. Jedanko su mu strani svi totalitarizmi, i desni i lijevi, iz jednostavnog razloga što svaki totalitarizam zatire čovjeka i ruši njegovo dostojanstvo. I predsjednik Tuđman pozivao je na pomirenje svih Hrvata, djece partizana i ustaša. I crni i crveni totalitarizam nikome, pa ni Hrvatima nisu donijeli ništa dobra, nahuškali su brata na brata, Hrvata na Hrvata. Zato Arhangel svaki totalitarizam istinski prezire. Kao što istinski žali one koji iza logotipa neke tvrtke kurvinski skrivaju svoje ideološko opredjeljenje. Ma kakvo god ono bilo. Budi muško, izjasni se!
Post je objavljen 30.10.2007. u 19:43 sati.