Marketing
....just once in my life,,,,I think it'd be nice,,,,just to lose control- just once....
Noc vještica ili Halloween je noc uoci dana mrtvih, a zapravo je skracenica od "All Hallow's Eve" ili "Hallow Eve" (Sveta vecer, noc uoci Svih svetih).
Raznorazna nadnaravna bica i sile povezivali su se uz Noc vještica. U Irskoj su vile bile legendarna bica koja su se mogla vidjeti na ovaj praznik. U Engleskoj su ljudi pekli «dušne kolace». Iz Walesa se sacuvala izreka «saved by the bell» - naime, obicaji su nalagali da se za Svisvete pošteni narod pošteno i napije, jer na taj bi ih nacin zlokobne utvare zaobilazile. Kako bi nakon jedne takve noci vecina pucanstva slijedece jutro docekala onesviještena u nekom jarku, nije se znalo tko je živ a tko mrtav. Obzirom da je Europom u to vrijeme vladala kuga, oni prisebni bi sve što je unaokolo ležalo zakopali, ali bi svima za ruku privezali špagicu koja je na kraju imala zvonce. Živi zakopani bi slijedece jutro povukli špagice i zvonca bi zazvonila, pa bi nesudene mrtvace tada otkopali. Ovo vrijeme carobnjaštva i magije pronijelo je i mnoge svoje obicaje i vjerovanja: na primjer, onaj tko na Noc Vještica u ruku uzme zrcalo i unatrag se spusti stepenicama u podrum, u zrcalu ce vidjeti lice svoje slijedece ljubavi.
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao pocetak nove godine, a proslava je bila posvecena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najcešce noc prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjecuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogucnošcu susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujucim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noc mrtvih dobiva stalni datum, a te noci prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaca (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeca bdije nad mirujucim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noci su se simbolicno gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuca ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijecom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kuci. Bundeva je tek u 16. stoljecu postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Obicaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovacu Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od prica govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za pice i nakon što se vrag pretvorio u novcic kako bi platio pice, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obecao da nece tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla docekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao bijelu repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kuci luta mrakom noseci izdubljenu repu u rukama . Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta izmedu svjetova.
Kad su imigranti došli Americanima, otkrili su da obicna bundeva puno bolje uspijeva nego bijela repa.
Svisvete su unutar svog kršcanskog znacaja sacuvale tradicionalna keltska vjerovanja. Vecer prije Svih svetih postala je razdoblje najvece aktivnosti i dinamike, i u svijetu živih i u svijetu mrtvih. Ljudi su je nastavili slaviti kao vrijeme lutajucih mrtvih, ali su nadnaravna bica vidjeli kao zla i demonska stvorenja. Narod je u pokušaju umirivanja duhova, vještica i carobnjaka za njih iznosio darove u oblika hrane i pica. Tako se rodio Halloween ili Noc vještica – drevni keltski praznik proslave nove godine «zamaskiran» u modernu odjecu.
Gotovo se sva današnja vjerovanja vezana uz Noc vještica mogu povezati uz drevni keltski dan mrtvih. Ovo je praznik koji ujedinjava mnoge misticne price i vjerovanja, no svako od njih nosi vlastitu povijest. Maskiranje i lutanje od vrata do vrata u potrazi za slatkišima seže unatrag do keltskih obicaja kada su ljudi prinosili žrtve kako bi umirili lutajuce mrtve. Kako su stoljeca prolazila, ljudi su se poceli maskirati u groteskna stvorenja i izvoditi trikove u zamjenu za jelo i pice. Do današnjeg dana vještice, kosturi i demoni ostali su najraširenije maske.
I danas na Noc vještica, muškarci, žene i djeca maskirani lutaju ulicama pokraj izrezbarenih bundeva, organiziraju se proslave i pricaju zastrašujuce price. Zagrobni svijet barem simbolicki postaje dio svijeta živih u noci kada se zamjenjuju uloge a smrt se potvrduje kao neodvojivi dio života kroz magicnu proslavu ove svete i tajanstvene noci.
Jedna stara irska prica govori, da na taj dan duhovi onih koji su umrli protekle godine, traže duhove onih koje ce prokleti i opsjedati sljedece godine.
Živuci koji nisu željeli biti opsjednuti, su u noci 31. Listopada, gasili vatre u svojim domovima, kako bi ih ucinili hladnim i nepoželjnim. Tada bi se oblacili u svakojake kostime i bucno paradirali po susjedstvu, kako bi bili što destruktivniji, ne bi li tako uplašili duhove koji su tražili tijela za opsjedanje.
Obicaj "trick-or-treat" (današnji djecji obicaj 'žicanja' slatkiša po kucama) potjece od Kelta iz 9. stoljeca.
Na Dan Svih svetih, siromasi su išli od kuce do kuce moleci za "duhovne kolace", izradene od cetvrtastih krušcica. Što je više krušcica dobio, prosjak bi molitvom zagovarao put u raj mrtvoj rodbini darodavca.
Post je objavljen 30.10.2007. u 16:09 sati.