Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,
al' motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zajednica Emanuel
Post je objavljen 30.10.2007. u 15:16 sati.