Marketing
majstori
mislim da postova na ovu temu ima mali milijon, bar sam ih ja nasla na rvatskoj mrezi (op.a. netu) puuuno previse. I svi su uvijek njorgaju. Ahhhhhhhhhhh, u potpunosti razumijem zasto. Ja se borim s tim spodobama (ruzno zvuci, ali trenutno sam dosta ljuta na njih) vec 6 mjeseci. Da, 6 mjeseci u prasini... i u tih 6 mjeseci se svasta izdogađalo u mom zivotu (i znatno utjecalo na to koliko sam brinula oko njih - vise u stilu nek ih voda nosi) - svadba (moja, naravno), druge svadbe, europsko prvenstvo (na kojem sam na kraju zavrsila kao staff, iako je bio plan da aktivno sudjelujem - tema za drugi post ili puuuuno drugih postova), 2 putovanja moja i 2 putovanja mog muzica (ne na isto mjesto i u isto vrijeme) zbog naseg ljubljenog sporta, i puno zivotnih stvari. Ovih dana sam stisnula zube i odlucila da sve to (bar 1.etapa) mora zavrsiti, makar i na silu. Zadnjih tjedan dana je kroz stan prodefiliralo 10 majstora (zidara x 2 ili 3, srujica x 2, limara, neki i po nekoliko puta), na kraju smo jucer isprepadali onog koji je zavlacio tjedan dana s jednostavnom akcijom od 2 sata posla postavljanja vanjskih klupica zbog ceka nam je procurila proslotjedna kisa u sobu i covjek danas dosao i napravio - samo se malo zderes i oni kazu "neurotična baba" - bolje da završim i pobjegnem... Jos danas dolaze 2 majstora da pogledaju neke stvari i kazu cijenu. Na stranu to, mi putujemo za 4 dana u Keniju i nema nas 2 tjedna. Svi u familiji se kunu da ce svoje poslove (naravno da je familija upetljana u to - zato i traje 6.mjeseci!!!) zavrsiti i da cemo mi imati samo krecenje i onda mir 6.mjeseci do etape broj 2.(ako uopce budem više to željela).
Kako želim doći doma i ne mesti šutu i brisati i prati pod svaki dan, i sjesti i vidjeti da je sve isto i nakon 2 sata rada... i sutra opet ispočetka. Mogu samo zamisliti kako izgleda život običnog para kada dođu doma, skuhaju nešto na brzinu, pogledaju filmić iz videoteke ili odu na druženje s frendovima ili neku pijanku. To bi čak mijenjala za ovo putovanje...ali znam da mi (nama) to putovanje treba ko kruh jer moramo se maknuti od depresije jeseni, problema i svega onog što čini život usranim... inače ćemo usahnuti (to je neki stih nekoga...nemam pojma koga), ali bas pase. Ajme, kad sam procitala ovo, ispadam jedna jako konfuzna osoba, što naravno inače nisam 
Pozdrav do povratka iz kenije...
Post je objavljen 30.10.2007. u 14:37 sati.