Ormari, kašalj, police, šmrcanje, komode, grlobolja, uglavnom – malo se toga promijenilo u tjedan dana , a sve se zapravo mijenja. Staro van, novo unutra.
Ugradni ormar smontiran u srijedu , monteri vrlo profesionalni iako su kasnili sa početkom montaže cca 2,5 sata , jer su imali problem negdje drugdje . Naravno, od šefa su dobili nalog za montažu to jutro iako je sve dogovoreno 2 tjedna prije . Pa sam malo oprala telefonom djelatnika u salonu gdje smo sve naručili i dogovorili. Za 14.000,00 kn u kešu hoću besprijekorno odrađen posao
.
Nije isto ako dođu u 11 kao što je dogovoreno ili u 2, jer to znaći piljuganje, buku i prašinu do 8 navečer, a to mi sa bolesnim djetetom ne paše. Na kraju su dečki sve završili za samo 4 sata, stvarno su radili brzo, a imali su kompletnu opremu, a ne ko' drugi majstori koji samo donesu ogromne kutijetine sa altom. Ovi imali i svoje lojtre , sauger, čak i partviš
.
Još smo iste večeri posložili stvari i divili se danima kak napokon imamo sve na jednom mjestu, a ne da njegove košulje vise po vješalicama s vanjske strane ormara, jer u ormaru nema mjesta, a ja imam stvari pola u jednoj sobi, pola u drugoj sobi. A kak se tek lako obući, otvoriš ormar, snimiš stanje i složiš kombinaciju.
Ormar ima i ogrooomno ogledalo što je jako loše prema feng-shui-u jer je postavljeno nasuprot prozora
, ali kak smo svi u kući narcisi
(i dijete, daje sam sebi pusu u ogledalu) bez toga nije išlo.
Jučer je došao novi ormar za cipele i još jedna polica u dnevni boravak, tako da me čeka nova runda preslagivanja. Obuća je sređena sinoć, bacila sam sve što je premalo, preveliko ili demode. A kad se baca staro, napravi se mjesta za novo….
Pa je tako pao solo šoping u subotu. Mali i veliki su se čuvali doma, a ja se bacila u peglanje – kartice.
Kupila sam zgodnu vestu u Gerry Weberu koja umjesto kopčanja ima veliku zihericu presvučenu vunom. Prilično skup komad robe ali radije imam jedan s kojim sam super zadovoljna nego 2 jeftinija koja su mi tak-tak. Obnovila sam se i sa nešto kozmetike , a i ribici smo obnovili garderobu. Tata pati na jakne, pa mu je u petak kupio jednu Zari, a jučer još jednu u Benettonu . Da ne bi usfalilo slučajno.
U odnosu na prošlu godinu se popravlja, jer mu je tada kupio dvije isti dan (poslije baka još jednu), a sada ipak dvije u 3- 4 dana…
Ribica je nakon prošlotjednog bolovanja jučer krenuo u jaslice i to po novom režimu. U cik zore. Baka i deda više nisu na usluzi, bolesni su i oni , a i imaju puuuno posla
.
I tako se mama digne u 5 ujutro (tata tada već počne raditi) , u 6 digne ribicu, pa prije pola 7 krenemo od kuće s kolicima do jaslica, a onda ja pješačim još jednu rundu do busa. Razdaljina od Ekonomskog do Veterinarskog faksa – sveukupno nekih 35 minuta hoda. Nije strašno, malo rekreacije za ujutro, sve dok ne pada kiša, snijeg i sl. A i neće tako biti svaki dan, nego samo kad tata radi ujutro, otprilike svaki drugi tjedan.
Sa virusima se družimo svi, svakog drma na svoj način, ja trenutno promukla i malo kašljucam, tu i tamo procuri nos. Mužić je to kao odradio u 2-3 dana, ribica će valjda izdržati još sutra u jaslicama, a onda smo 4 dana doma, jer je Dr na kontroli prokomentirala „ideš u jaslice , po novu virozu“…
Post je objavljen 30.10.2007. u 11:19 sati.