Marketing
pogledam si u dusu,
i sta vidim tamo,
sta nadjem tamo,
nista, niceg nema,
nema radosti,
nema srece, nema nicega,
mislio sam grijesim,
mozda necega ima,
i pogledam opet,
i opet nicega nema,
samo tuga i patnja,
samo kaos i praznina,
pa razmislim si zasto,
pa zasto niceg osim vjetra hladnog nema,
ma zasto niceg nema,
mozda radi neuspijeha sto me vodi,
zbog ljubavi koja boli,
zbog propale nade,
nade da ce sve biti bolje,
ma zasto me dusa napustila,
zasto je otisla,
mozda da negdje nadje barem trunku srece,
da je nadje negdje drugdje,
jer kod mene je nema,
nema vise snova, nema vise nade,
nema bolje sutra, nema nicega,
samo ja i vijetar koji mi prolazi kroz tijelo,
prolazi kroz mene koda nicega nema,
i koda nicega nije bilo,
koda sam duh,kao da niti ne postojim,
koda sam samo necija sijena,
a mozda i jesam,
jer covijek bez duse,
covijek bez snova,
snova i nade,
nade da ce biti bolje,
takav je covijek samo jos jedna uspomena,
uspomena na proslost,
na ljepe trenutke,
na radost veselje,
i ispunjene duse,
a danas je drugacije,
danas je gore,
bolje doci nece,
ostadoh bez tuge,
ostadoh bez nade,
pa ja sam bio i biti cu samo USPOMENA!!!
Post je objavljen 30.10.2007. u 08:40 sati.