…
(nema odgovora)
…
Dobro, znam da možeš. Ali želiš da ti pričam. Pomogni mi. Što bi ti iz mojih misli izdvojio kao bitno? Nešto o čemu vrijedi govoriti..
…
(i dalje nema odgovora)
:) Poslao mi je poruku u misli… ;)
Pa..kako da počnem.. Razmišljala sam o smrti. Umro mi je djed. (Molim vas, nemojte reći moja sućut, jer se izgubim u takvoj situaciji. Nasmijem se, a nije vrijeme za smijati.. i onda ispadnem bezosjećajna, a ubiti nisam. To je samo obrambeni mehanizam. I onda mi je neugodno..I.. Ah, samo nemojte to reći..)
I dok sam tako stajala ispred otvorenog lijesa, gledala djeda onako..drugačijeg, slušala mamu kako tiho plače, pružala ljudima ruke, bezveze govorila hvala i bila totalno zbunjena, razmišljala sam o tome kako bi bilo da ja ležim u tome lijesu i dal se bojim toga? Pitam se, mogu li ljudi vidjeti što se događa kasnije na svijetu, odnosno, vide li svoj pokop, ljude koji plaču, ljude kojima nedostaju..
Ah, i već sam mislima negdje drugdje..
Zašto se ljudi obično ljute na druge ljude? Što bi meni netko trebao napraviti da se razljutim-onako, na dulje vrijeme- da ne pričamo.. I možete vjerovati, ne mogu naći ni jednu jedinu stvar. Znači li to da mi nije dovoljno stalo do ničega/nikoga? Dal je to loše?
I..na kraju..Nelica mi je poslala neka pitanja koja se trebaju poslati frendovima da ispune.. Pa.. rezultati su.. :) Hvala svima..
Post je objavljen 29.10.2007. u 23:31 sati.