"Spavam i sanjam da sam leptir
koji spava i sanja da je čovjek
koji spava i sanja da je leptir."
-Cuang Ce-
I dok cijeli život moj je samo put preobrazbe u nešto što me definira time što jesam, tvoje vrijeme je samo tračak Sunca koje ti je leđa okrenulo. Kroz osamljene dane, ja stvarala sam svoju sliku, razmišljajući koje boje da uzmem, da dojam prvi bude urezan zauvijek. U tišini noći, krila se moja formiraju, nježno i oprezno, da grubi trzaj ne ošteti snagu u zrnu praha mog. I dok vani cijeli svijet žuri, da ne zastane u tempu, ja čekam pravi trenutak da probijem tu nježnu opnu i udahnem dašak jutarnjeg vjetra. Mlado Sunce grli mi krila i zove na prvi i posljednji let. Kretnja moja zaustavlja vrijeme, raspršuje smog... oči hipnotizirane prate svaki pokret moj. I dok svijet u svoju rutinu vraća se, ja tražim mjesto i pogled života vrijedan. Sunce svakim trenom sve niže pada, a misli moje hvalu mu pjevaju. Hvala ti Sunce, što me probudih jutrom, što i ja svoj trenutak u svijetu imah. Hvala ti što boja krila mojih sivilo života prekriva i u sebi nadu skriva. Hvala ti što u svijetu velikih i male stvari dolaze na svoje. Hvala ti Sunce, što sam barem jedan dan ono što želim biti...
Post je objavljen 29.10.2007. u 19:44 sati.