Marketing
Fly me to the moon let me sing among those stars...
Jeste ikad primijetili da kad pričate s nekom osobom ne gledate ju u ''oči'' nego u jedno oko? S tim me je u subotu fascinirao M. I istina je. To naravno vrijedi za ljude koji gledaju druge u oči. Čula sam ima i ljudi koji gledaju druge u usta. Malo mi je to čudno, ali OK.
M. mi je također rekao da kad ''uočiš'' neku osobu i gledaš je s neke pristojne udaljenosti, ne gledaš u jedno oko nego između očiju. Kao da gledaš drugoj osobi u mozak. Luda stvar.
Čitala sam negdje da ljudi kad lažu gledaju u stranu, ali ne znam da li u desnu ili u lijevu, zaboravih. Ako netko zna, prosvijetlite me. Ako ne, kad otkrijem taj podatak podijelim ga s vama.
Zanimljiva je ta ljudska psihologija. Još da postoji neka shema u kojoj je svaka reakcija na određenu situaciju objašnjenja, ne bi razbijali glavu pitanjima poput zašto je tako reagirao/la, jesam li ja išta kriv/a, što bi bilo kad bi bilo itd. Ali zašto jednostavno kad može komplicirano? 
Dobre stvari se događaju oko mene. Sve nekako ide svojim tokom, bez previše stresa. Onako casual. (Ljepotice, ovo je za tebe 
) Lijepo mi je to. Pomaže kad je svijet oko tebe dobre volje. Dio prijeđe na tebe i s vremenom nestane prostora za loše stvari. M. je rekao: ''U mom životu nema mjesta za tugu. Mlad sam, dovoljno sam pametan da sve ostalo dobro napravim. Nema tuge kod mene.'' Eto M., ja se slažem s tobom.
Post scriptum
Živimo život bez tuge jer tuga uzima život. 
Da li je trebalo čekati više,
Na stanici prema suncu,
Na putu prema životu,
Sada sve to znam
Snovi znaju lagati vrlo često,
Kao kiša u ljetni dan
Kada ne znaš da te pogrešno vode
Sada sve to znam
Pam, Pam, Pam, Pam...
U tebi postoji jedno mjesto
Tamo odlazim svaki dan
Tako mirno i tako sveto
Znaš da tamo pripadam
Snovi znaju lagati vrlo često
Ispod mirisnih jastuka
Kad se probudim osjetim nešto
Možda sve to zamišljam
Post je objavljen 29.10.2007. u 18:45 sati.