Jučer nam je tajo otputovao na poslovni put. Ostale četiri Gracije doma. Vrijeme bljakasto, kiša je cmoljila cijelo popodne, nije nam se dalo u šetnju ići. Kartale smo uno, gledale TV, čitale novine. Starijoj je Potočnici tajo u subotu ujutro uz jastuk stavio najnovijeg Harryja Pottera, dijete se ne odvaja od knjige. Bakica je kuhala, spremala, peglala. A meni crvi u dupetu.
Doma sam ovaj tjedan, ne znam kud bih sama sa sobom. Ništ ne radim, klatarim se po stanu. Čak sam i odspavala partiju oko podneva, sve od neradice. Postat ću obična trutina...
Danas je na dnevnom redu kosa. Od moje skoro pa bijele bujne pomalo frčkave kose, tijekom djetinjstva ostadoh samo plavuša. Pa me par hormonalnih poremećaja potamnilo. Pa su godine navalile i posijedile dio glave. Pa se to sjedilo pokrivalo farbicom ili izvlačenjem pramenova kroz onu plastičnu šuplju kapicu... A dužine? Od poluduge, preko Lokica, do kratke, pa jedno vrijeme imadoh do pol leđa, dugu i minivaliranu. Da bih negdje prije dvanaestak godina prešla u kratku fazu, ležernu i bez potrebe za češljanjem i izvlačenjem...
Jutros sam se išla ošišati. Zadnjih mjeseci sam svoju kratku kosu pokušala uvjeriti da naraste na Lokica frizuru. I donekle sam uspijevala ukrotiti par uvojaka koji mi se stvaraju oko ušiju čim je kosa preko 5 cm, i nekako sređivala da mi nije previše „zapeglan“ vrh glave od ležanja u krevetu. I planirala se bila ofarbati u malo žućkastiju verziju plavuše. Džaba sad sve. Frizerka mi skresala kosicu na 2-3 cm, da ne bude sad skroooz kratka al da se moji naviknu. Farba bude čekala, ako mi se bude uopće farbalo nakon što mi izraste nova lapa. Sad sam polusijedo-poluplava.
Slijedeći je korak pokrivanje glave. Moram si jedan dan napraviti modnu reviju turbana, marama i kapa. Prijetim se Potočnicama da ću si kupit crnu kožnu šiltericu i – pride – crne kožne hlače i hodat okolo... Curkama sam objasnila kakve će se promjene dogoditi u mom izgledu slijedećih mjeseci. Mrvici je sve to smiješno (i neka je, imati ćelavu mater je baš ludo). Starija nije puno komentirala. Rekoh da ću si nabaviti i periku i da ću nositi neka pokrivala za glavu, a ako im bude neugodno – neću ih skidati dok sam doma.
Inače imam naviku čupkanja kose. U osnovnoj školi sam bila dobila uši od djevojčice koju su stavili u klupu zajedno sa mnom. Kako je stalno bila uz mene, prepisivala i zapitkivala, s njene se grive čopor neugodnih bića preselio na moju svilenkastu dugu kosu. Tad su se uši tjerale iz glave praškom, diditijem. Sjećam se kako sam hodala po kući s ručnikom na glavi, i kako mi je mama iščešljavala te bube i gnjide. Kosu sam si „provjeravala“ provlačeći prstima po njoj i čim bi na nekoj vlasi osjetila izbočenje ili neravninu, dlaku sam čupala. Evo, desetljećima imam tu nezgodnu naviku. Muž kaže da bi mačka ostavljala manje dlaka za sobom u stanu od mene. Al to radim samo kad sam besposlena, kad ruke nemaju posla. Pokušat ću se skulirati, da si sama ne istrijebim sve dlake s glave.
Post je objavljen 29.10.2007. u 16:39 sati.