Tako nekako su išla i moja razmišljanja kada sam pokrenuo blog. Da mi je barem netko sve ovo ovako lijepo (khmmmm) ispričao prije 13 godina to bi bilo super. I do dan danas bih ostao u tom uvjerenju da nisam slučajno pogledao jedno od najboljih i najsmješnijih prezentacija na svijetu. Pogledao sam ju preko kluba Toastmasters o kojem je već bilo riječi na ovom blogu.
No što je to u toj prezentaciji što me natjeralo da promjenim mišljenje? Naime svi odrasli ljudi su mi kao klincu stalno govorili da bi bilo super vratiti se sa ovom pameti koju sada imaju u mlađe dane. I ja sam to vjerovao. I možda bih zaista postigao više. Zamislite si samo koliko sada znate i da ste sve ovo znali prije 10 godina. Da ste mogli donjeti sasvim druge odluke. Možda početi štedjeti 1000 kn mjesečeno i danas bi imali oko 200 tis kn! Ili pokrenuti svoj biznis i danas biti financijski slobodni.
Zašto nismo?
E odgovor na to pitanje upravo daje ta prezentacija. Nismo jer smo dozvolili da nas svi oko nas razvale i ukalupe. Da unište naš djetinji duh i radoznalost. Da ubiju naše snove. No nisu samo "oni" krivi. Ima tu i našeg straha i komformizma. Treba preokrenuti pitanje: što kada bi barem danas znali ono što smo onda znali?!
Kada smo bili djeca "NE" nije bio konačan odgovor. To nam je samo značilo: pitaj ponovo. I ponovo. I ponovo. I ponovo dok ne dobijemo ono što želimo. Kada smo se zadnji put zaista usudili tražiti ono što želimo? Krenuti raditi ono što nas najviše veseli? Koliko puta je strah bio jači? A što će ljudi misliti o nama? A što ako ne uspijemo? A što ako.... pa od čega ćemo živjeti....? Itd. itd. Djeca se to ne pitaju. Ona samo rade ono što žele dok se mi ne umješamo i ne "objasnimo" im kako ne mogu postati astronauti i letjeti na mjesec.
Što biste radije: znanje (i ograničenja) koje danas imate ili strast za životom i radoznalost koju imaju djeca?
Post je objavljen 29.10.2007. u 16:37 sati.