Marketing
dvije foke...
Neznam...nekako moram pisati o ovome...a nikako da počmem..pa pitam se što da napišem...a ustvari znam što želim reci...reci o mom drugu...koji vjeruje u reinkarnaciju i misli da smo se sreli u prošlom životu...da... to smo ja i on..dvije foke...jedna malo deblja i s brkovima a druga jako zgodna al bez brkova...tko zna što cemo biti u sljedećem životu...nadam se samo da cemo biti malo bliže....i u vodi...jer neda mi se više biti čovjek i vozariti svaki dan sa busom..a vjerujem ni tebi šefe....jel tako šefe?....al neka..kupit cemo mi našu folciku..hehhee....a može i yugo i fićo..pa cemo ga obojiti i staviti još koji modni detalj..jer ti si ipak fashion guru...hehhhe...sinoc mi je bilo drama...mislim naš razgovor...a i večer prije toga...a i večer prije toga...ma svaki put je poseban i drag...mnogi to ne razumiju...nas...a vjeruj mi i ja slabo kontam...al dobro je...pitao si me..jesam li sretna...pravo si me bacio u razmišljanje..a priznajem to mi slabo ide...Čovjek nije nikad tako nesretan kao što misli, ni tako srećan kao što se nadao da će biti....dok pričam s tobom...osjecam se sretno...nadam se da je to taj osjecaj...ali...godi mi...imam kontinuirani osmjeh na licu...ponekada i plačemo skupa...ali i to me čini sretnim...dok s tobom pričam i najveca tuga je sreca....jednostavno...ti si nešto najbolje i najiskrenije što mi se moglo desiti...znam ja da je bilo svega..spletki i laži..i da se kriviš za to...ali ne...dok pričamo znam da si to ti...da to nije netko tko se pravi..tko razmišli pa progovi..nego progovori pa razmisli...da nisi tu da me zadiviš...da nisi tu da na mene utječeš...nego da si tu...samo tako....bez uvjeta...bez molbe....tu si i kad te trebam i ne trebam...uvjek si tu...i kad nisi tu...osjecam da si tu...osjecam sigurnost...neznam...I DONT WANNA LOSE THIS FEELINGGGGG.....JEBO TEEEEEEEEE.....strah me nekada.....da ti se nešto ne desi...ja neznam što bi sa sobom....nebi ništa bilo isto...nebi našla izlaz...volila bi da sam ostala foka doživotno....u sljedećem životu bi mogli biti kornjače...one žive preko 100 god...a možemo biti i u vodi i na kopnu....ša misliš šefe?...uuuu....moći cemo se isprićati.....ako nam ponestane tema...okretat cemo jedno drugo na leđa...hahahha....pa se neceš moci izvrnuti.....sve četri će ti biti u zraku....pa ćemo štopati koja će se prije vratiti na noge....hehhehe...a ne...stvarno ovak kad razmislim....ne želim da te plašim...ali davno sam te upisala u srce kao osobu s kojom želim provesti život....mada je to malo banalno...al samo želim biti iskrena. često kažeš da te ne razumijem...nitko ne može razumjeti drugu osobu...jer da bi nekog razumio moraš mu se uvuči pod kožu i proci snjim kroz sve...eto tako si se ti uvukao u mene...i prije nego što završim rečenicu..znaš što želim reci...nadam se da sam ja tebi barem nekim malim djelom pod kožom...ako ništa..bar pod noktom..hehehhhe.....ja nikako nemogu prestati pisati...ovo je bolest....kao kad jedeš kokice..i nasitiš se...ali ipak ne možeš stati neg jedeš dalje...samo što se ja tebe nemogu nasititi...uglavnom...htjela bi ti reci...da si mi jako jako prirastao za srce...da mi je dan bez tebe nezamisljiv...da si moje sve...da si moj najbolji prijatelj...a na stranu to što te volim...uglavnom...želim ti da ti se ispune sve želje...kao što ti svaki dan ispunjjavaš moje... zaboravim na sve...na cjeli svijet...sve probleme...iritantne ljude..gužvu u busu..moju vrtoglavicu...bolove..svađe sa roditeljima...neuspjehe....zaboravim na sve u tih nekoliko minuta...dok pričam sa tobom....jednostavno...hvala ti što postojiš...volim te foko...
Pronašla sam neke zajedničke slike...mora da je to sve isplivalo na net poslje onog cunamija..hahaha...
Evo jedna tvoja sličica iz mladih dana...pa bilo ti je jedno dvije godine...al slabo si se razvio...no zato si bio jako inteligentan u tim godinama .....
Ja sam uvjek bila nekako glomazna u odnosu prema tebi...no to je bilo dobro..masne naslage su se jako cjenile u naše vrijeme...tako da me je pozvao jeadan poznati umjetnik kod sebe da mu poziram...tebi je to naravno bilo krivo..jer si ipak uvjek bio bolje obučen i dotjeran nego ja...često si stajao nad vodom i promatrao odraz svoga božanstvenog lica...tako da sam morala teška srca pozvati da poziraš uz mene...
I poslje 10 godina ostao si u dobroj formi...jer kažeš da je to prioritet....radio si gimnastiku svako jutro...
Bio si mi uvjek jako dobar prijatelj...i htjeo si mi pomoci da smršam...ponekad bi me okrivio zbog tvoga nedostatka težine...jer nebi mogao od mene doci na red za jelo...
Jedan dan si rekao...gotovo je sa tvojim kilima...i odveo si me u daleku šetnju....daleko od vode...tako da smo pješačili dva ipo sata...ruke su mi bbile pune žuljeva...
Trud je se ipak isplatio...uz tebe sam smršala skoro 10 kilograma....i ubrzo si mi sredio da poziram za jednu razglednicu...ali nisam imala srca da te ne pozovem...tako da smo oboje se bacili u bizniss kao fotomodeli.....
ubrzo smo postali jako slavni...no ti si morao nešto uprskati,,...počeo si se nabacivati ženi od predsjednika dominantne bijele foke....joj....
izgubili smo slavu...ime...nasljeđe...protjerali su nas iz jata..ili čopora...i ostali smo bez posla....kupili smo malu barku...htjeli osnovati ..pomorski TAXI za one foke koje su slabe sa plivanjem...
Posao nije išao baš najbolje....opet sam se udebljala a ti si me dugo tješio....
Zamišljali smo se na raznim otocima....sami ja i ti...zamišljali smo tišinu...prirodne zvukove....svvjež zrak...čisto more...zelenilo...
Sjecam se jako dobro tvoga izraza lica....dok si maštao o tome kako bi život bio ljepši...da smo negdje daleko....sjećam se tvoga osmjeha....
...no...ubrzo smo shvatili da sreću čine male stvari...da je važno samo da smo zajedno...i da se ne sekiramo....posvetili smo se ugodnijim i jednostavnim stvarima....kao šetnji....obožavali smo šetati niz obalu...držao si me za ruku....i gledao sretno u mene...
I od tada...moj život jednostavno ne može da funkcionira bez tebe....jednostavno....želim te zauvjek kraj mene...ludo moja...foko moja....volim te...
Post je objavljen 29.10.2007. u 14:16 sati.