Prvo prije svega jedna pijesma koju je Leana napisala za jednu jako posebnu osobu i mislim da ce se neki ljudi naci u njoj kao i ja....
Znas li kako je to kad se ne mozes skoncentrirati na nista drugo osim na neciju sliku u glavi...?
Znas li kako je to kad ni na tri sekunde u danu ne mozes prestati misliti na nekoga...?
Na njegov dodir...Poljubac...
Hod...
Osmijeh...
Oci...
Govor...
Znas li kakav je osjecaj kada mislis da vise nikada nikoga ovako neces voljeti,
a toj osobi do tebe nije nimalo stalo...?
Znas li kako se osjecas kad znas da se moras ozljedivati da bi uz tu,
fizicku bol,bar na kratko zaboravio na onu psihicku...?
Znas li kako je to stajati nad umivaonikom sa staklom na zilama i suzama koje ti teku niz obraze...
i ipak biti toliko slab da ne zarezes...?
Znas li kako je kad shvatis da ovo sto osjecas nece samo tako proci,
nego ces se muciti jos jako jako dugo...?
Znas li kako je svaki dan se buditi iz nocnih mora...?
Znas li kako je plakati do jutra...sve dok ti u ocima ne nestane suza...?
Znas li kako je to kada te sve toliko boli da se jednostavno ne mozes ustati iz kreveta...?
Znas li kako je to kad nekoga volis toliko da bi pred svima to rekao...da bi se pred svima plakao zbog te osobe...i da te ne bi bilo ni najmanje bed jer ju volis...?
Znas li kako je toliko voljeti nekoga da bi i umro za njega...?
Znas li kako je to bojati se upoznati nekog novog...zato da te ne bi povrijedio kao prosli...?
Znas li kako je to kad ti se gadi svatko tko nije ta osoba koju volis...?
Kad osjecas da ti se gade tudi poljupci,zagrljaji ili cak samo tude lijepe rijeci...?
Mozes li uopce vjerovati da se to moze dogoditi...?
Mozes li makar zamisliti kako se ja sada osjecam...?
Ne...ne mozes...
I o onim pitanjima...
Je li vrijedan...?
Je li stvarno vrijedan...?
Vrijedan svih tih tvojih suza...?
Vrijedan ijednog tvog reza...?
Vrijedan toga da mu oprostis svaki put...?
Oni svi su to shvatili puno puno prije mene...
Ono sto sam ja shvatila tek sada...
Valjda je njima bilo lakse jer ga oni ne vole...
Valjda je njima bilo lakse jer se nemaju cemu nadati...
Barem ne od njega...
Ali vise se nemam ni ja...
Ne zelim se vise nadati...
Ne zelim vise biti netko kome ce se vratiti kada nece imati nikoga...
Ne zelim vise uvijek biti tu za njega...
Na bilo koji nacin...
I ne zelim vise biti s njim...
To je gotovo...
Stvarno gotovo...
Jer...
Nije vrijedan...
Nije vrijedan toga da se ja unistavam zbog njega...
Nije...jednostavno nije....
Nikad prije nisam imala hrabrosti ovo reci...
Ali sada imam...necu ga vise moliti...
Necu se vise truditi...
Njemu nije nimalo stalo...
I sada je gotovo...
Pijesma je na kraju malo preuređena...
Ovako...prvo bi htjela reci da želim da svi ovo znaju....svi ljudi iz društva...jer ovo je o njima...i želim da Njemac isto ovo vidi i procita....
Prije nisam shvacala....nisam htjela...nikad mi nije bilo potpuno jasno....zašto me mrze...znala sam da je to zato sto sam bila sve sjebala...,ali jucer mi je Ružica napokon otvorila oći i sada napokon kuzim....
Vi ste mi toliko puta vjerovali...toliko prilika dali da se promjenim i da vam pokiazem da mi je stalo biti dio tog drustva...,ali nisam se promjenila...
Iznevjerila sam vas...iznevjerila sam sebe...
Iscrpila sam svo vase povjerenje...i unistila ga...priznajem da sam kriva...
No ja prije nisam bila takva...nikad nebi iznevjerila svoje prijatelje...neznam zasto sam postala takva...,zapravo znam...ali nezelim spominjati ime te osobe...
Zbog nje ja sam se promjenila...postala bezobrazna,unišljena,bahata...pokvarena...lažljiva....postala sam ona...
Zbog svega sto sam vam napravila veoma mi je žao....vi to niste zasluzili...
Kad sam bila u sranju vi ste mi pomogli...jer ste bili pravi prijatelji....
A ja sam vas uzimala zdravo za gotovo...nisam vas znala cijeniti....
Prije nego li me totalno odbacite i popljujete...razmislite o osobi kakva sam nekad bila...ona mala dobra,zabavna malal klinka...i dajte mi na znanje što se promjenilo...
Tako da se ja napokon promjenim...,ali ovaj put 100%...
Jer napokon sam shvatila da nema niceg vrijednijeg od prijatelja kakvi ste vi....
A sad nesto za Njemca....
Dobro znam sto sam ti napravila i ne prode ni jedan trenutak...ni jedna sekunda a da ja ne zalim za tim...svaki dan govorim da bi dala sve da te oslobodim te boli...ali nemogu...
Znam da ti inace nisi bio ovakav kakav si sad...takav si zbog mene...
No reci cu ti ovo...
Ako se zelis iskalit na nekom onda neka to budem ja a ne Marcela...
Ta cura je predobra za to...i stvarno joj je stalo do tebe...
Samo te molim da si razmislis o svemu...i da das Ljubavi jos jednu priliku...
Ona te nije povrijedila i znam da te nikad nece povrijedit...
Ja sam bila glupa i nisam znala cijeniti ono sto sam imala dok to nisam izgubila...nisam mogla priznati da sam se zaljubila da mi srce mebi bilo opet slomljeno....a onda sam mapravila nesto jos gore....POVRIJEDILA SAM OSOBU KOJU SAM VOLJELA......
Daj joj priliku....zasluzuje ju....
Za ekipu....
Samo da znate da mi je iskreno zao za sve...
Od vas ne trazim sazaljenje....samo malo razumjevanja....
Razmislite o svemu....znam da cete naci pravo rijesenje....
Post je objavljen 29.10.2007. u 13:19 sati.